By Roman je bio tip čovjeka koji je vjerovao da je uvijek korak ispred svih. Dok se vozio prema kući, još uvijek je u glavi vrtio scene proteklog tjedna koji je, navodno poslovno, proveo u zabačenom planinskom odmaralištu. Smijao se u sebi dok se prisjećao kako je vješto balansirao između supruge i ljubavnice, uvjeren da je njegova tajna potpuno sigurna, a prevara savršeno izvedena.
Pred prijateljima se hvalio detaljima i slobodom koju je sebi priuštio, ne sluteći da se situacija drastično promijenila onog sekunda kada je okrenuo ključ u bravi obiteljskog doma.
Umjesto uobičajene gužve, u kući je vladala gotovo neprirodna tišina. Kada je zakoračio u hodnik, dočekala ga je supruga. Nije bilo suza, nije bilo povišenih tonova ni klasičnog ispitivanja – na licu joj je titrao neobičan, hladan osmijeh koji mu je u trenu sledio krv u žilama.
Dok je zbunjeno spustio torbu na pod, ona mu je polako pružila kovertu koju je pronašla. Unutra su se nalazili dokazi koje nikako nije mogao opravdati – računi, fotografije i potvrde koje su jasito pokazivale da je netko cijelo vrijeme pratio svaki njegov korak, bilježeći svaki trenutak navodno “tajnog” odmora.
Osmijeh je u sekundi nestao s Romanovog lica, a toplina domovine pretvorila se u hladan tuš dok je shvaćao da je njegova igra konačno završena na najgorisi mogući način.
