Meso je važan izvor proteina, gvožđa, cinka i vitamina B12, ali nisu svi mesni proizvodi jednako dobri za zdravlje. Posebnu pažnju treba obratiti na prerađeno meso, poput slanine, kobasica, šunke i salama, čija se česta konzumacija povezuje sa povećanim rizikom od raka debelog creva. Stručnjaci zato savetuju da se takvi proizvodi jedu što ređe, dok se unos crvenog mesa ograniči. Kupimeso
Koje meso može predstavljati najveći rizik za zdravlje?
Kada se govori o mesu i zdravlju, važno je razlikovati sveže meso od prerađenih mesnih proizvoda. Sveža govedina, svinjetina i jagnjetina mogu biti deo uravnotežene ishrane, ali slanina, kobasice, salame i šunka zaslužuju dodatni oprez.
Prema Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka (IARC), koja deluje u okviru Svetske zdravstvene organizacije, prerađeno meso svrstano je u grupu kancerogenih faktora za ljude. Ova klasifikacija znači da postoje dovoljni naučni dokazi da konzumiranje prerađenog mesa može izazvati rak, naročito rak debelog creva.
Crveno meso, u koje spadaju govedina, svinjetina i jagnjetina, svrstano je u grupu verovatno kancerogenih faktora. To ne znači da će svako ko jede crveno meso oboleti od raka, već da naučni dokazi ukazuju na povezanost koju treba uzeti ozbiljno. Izvor: Svetska zdravstvena organizacija
Zašto su slanina, kobasice i šunka pod posebnom pažnjom?
Prerađeno meso obuhvata proizvode koji su konzervisani soljenjem, dimljenjem, sušenjem, fermentacijom ili drugim postupcima. U ovu grupu spadaju mnoge vrste kobasica, slanina, šunka, salame i viršle.
Osim što mogu sadržati dosta soli i zasićenih masti, ovi proizvodi povezani su sa povećanim rizikom od raka debelog creva. Prema proceni koju navodi Svetska zdravstvena organizacija, svakodnevno konzumiranje 50 grama prerađenog mesa povezano je sa približno 18 odsto većim relativnim rizikom od ovog oboljenja.
Važno je razumeti da to nije povećanje od 18 procentnih poena niti znači da će 18 odsto ljudi koji jedu takve proizvode dobiti rak. Reč je o relativnom povećanju rizika u odnosu na početni rizik.
Zbog toga se preporučuje da se prerađeno meso jede što ređe, a da se svakodnevni obroci zasnivaju na raznovrsnim i nutritivno vrednim namirnicama.
Da li treba izbaciti svinjetinu i govedinu iz ishrane?
Ne nužno. Sveža svinjetina i govedina mogu obezbediti kvalitetne proteine, gvožđe, cink i vitamine grupe B. Međutim, važno je koliko često se jedu, koji komadi se biraju i kako se pripremaju. KupiSvinjetinu
Svetski fond za istraživanje raka (WCRF) preporučuje da se unos crvenog mesa ograniči na približno 350 do 500 grama termički obrađenog mesa nedeljno, odnosno na oko tri porcije. Istovremeno se savetuje da se prerađeno meso konzumira u vrlo malim količinama, ako se uopšte jede.
Za zdraviji izbor mogu pomoći sledeće navike:
Birajte nemasnije komade mesa i uklonite vidljivu masnoću kada je to prikladno.
Češće pripremajte piletinu ili ćuretinu bez kože, ribu, mahunarke i druge izvore proteina.
Smanjite učestalost obroka koji sadrže slaninu, kobasice, salame i šunku.
Izbegavajte da meso redovno zagoreva tokom pečenja ili grilovanja.
Kombinujte meso sa povrćem, integralnim žitaricama i mahunarkama.
Ove preporuke ne znače da jedna porcija mesa automatski predstavlja opasnost, već da su dugoročne prehrambene navike važne za zdravlje.
Piletina i ćuretina: da li su zdraviji izbor?
Piletina i ćuretina često su praktičan izbor za ljude koji žele da unesu dovoljno proteina uz manje masti. Posebno su pogodni nemasniji komadi, poput pilećih i ćurećih prsa bez kože.
Ipak, način pripreme i dalje je važan. Pohovana piletina, prženo meso i proizvodi od živinskog mesa sa mnogo soli mogu imati drugačiji nutritivni sastav od jednostavno pečenog ili kuvanog mesa.
Treba imati na umu i da prerađeni proizvodi od piletine ili ćuretine, poput pojedinih salama i viršli, mogu spadati u prerađeno meso. Dakle, nije dovoljno gledati samo od koje životinje meso potiče — važni su i obrada, sastav i učestalost konzumiranja.
Kako da meso bude deo uravnotežene ishrane?
Zdrav način ishrane ne mora da podrazumeva potpuno izbacivanje mesa. Mnogo je važnije napraviti ravnotežu između različitih izvora proteina i ograničiti namirnice za koje postoje jasni dokazi o zdravstvenim rizicima. Savetujse
Pasulj, sočivo, grašak, riba, jaja i drugi izvori proteina mogu doprineti raznovrsnijem jelovniku. Povrće, voće i integralne žitarice takođe su važan deo ishrane koja podržava opšte zdravlje.
Ako jedete crveno meso, vodite računa o porcijama i učestalosti. Ako često jedete prerađene mesne proizvode, pokušajte da ih postepeno zamenite manje prerađenim alternativama.
Zaključak: važniji su izbor i količina nego senzacionalne tvrdnje
Ne postoji jedna vrsta svežeg mesa koja se može jednostavno proglasiti najštetnijom za svakog čoveka. Ipak, dokazi ukazuju na to da prerađeno meso, poput slanine, kobasica, salama i šunke, treba ograničiti zbog povezanosti sa rakom debelog creva.
Crveno meso može obezbediti važne hranljive materije, ali je preporučljivo jesti ga u umerenim količinama. Najrazumniji pristup je raznovrsna ishrana, manje prerađenih proizvoda i češći izbor povrća, mahunarki, ribe i nemasnih izvora proteina.
Izvori:
Svetska zdravstvena organizacija – crveno i prerađeno meso
World Cancer Research Fund – preporuke za unos crvenog i prerađenog mesa
Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja individualni medicinski savet.

