By Na prvi pogled, prizor koji je majka zatekla nakon što je otvorila zaključana vrata djelovao joj je neobično. Njena osmogodišnja kćerka Emili nalazila se u sobi sa djedom, a oko njih su bile knjige, sveske i materijali za učenje.
Majka je posljednjih sedmica primjećivala da se djevojčica često povlači u dedinu sobu. Vrata bi bila zatvorena, razgovor bi prestao čim bi se približila, a Emili je uporno odbijala da kaže šta rade.
Kada je konačno ušla, očekivala je nešto sasvim drugo.
Umjesto tajne koja bi je zabrinula, otkrila je razlog zbog kojeg su djed i unuka posljednjih sedmica čuvali svoju malu tajnu.
Djed je pomagao djevojčici da savlada čitanje
Na stolu su se nalazile dječije knjige, radni listovi i sveske pune ispravki. Djed, koji je veći dio radnog vijeka proveo u obrazovanju, primijetio je da Emili ima poteškoće prilikom čitanja.Ugradnja I Zamjena Prozora I Vrata
Djevojčica je preskakala pojedine riječi, vraćala se na prethodne redove i teško povezivala glasove i slova.
Umjesto da je zbog toga kritikuje, djed joj je ponudio pomoć.
Njihovi svakodnevni susreti postali su mali privatni časovi tokom kojih su zajedno čitali, vježbali i pokušavali pronaći način koji je Emili najviše odgovarao.
Djevojčica je, prema ovoj priči, posebno željela da napreduje prije majčinog rođendana.
Zbog toga je insistirala da njihov mali projekat ostane iznenađenje.
Majka nije znala koliko je djevojčici bilo teško
Kada je shvatila šta se zapravo događa, majka je počela drugačije posmatrati situacije koje je ranije smatrala običnim školskim problemima.
Emili joj nije govorila koliko joj je čitanje teško.
Razlog nije bio u tome što nije vjerovala majci. Naprotiv, djevojčica je navodno primijetila da se majka nakon smrti supruga teško nosi sa svakodnevnim obavezama i nije željela da joj dodaje nove brige.
Takvo dječije razmišljanje posebno je pogodilo majku.
Shvatila je da je njena kćerka pokušavala zaštititi odraslu osobu od vlastitih problema, umjesto da od nje traži pomoć.
Djevojčica je počela sumnjati u sebe
Najveći problem nije bio samo u tome što joj je čitanje predstavljalo izazov.Organizovanje Porodičnih Aktivnosti
Emili je, prema priči, počela vjerovati da je zbog toga manje sposobna od svojih vršnjaka.
Komentari druge djece dodatno su uticali na njeno samopouzdanje. Umjesto da svoje teškoće vidi kao nešto što se može savladati uz odgovarajuću podršku, počela ih je povezivati sa vlastitom vrijednošću.
Djed joj je zato pokušavao objasniti jednu jednostavnu stvar: činjenica da nekome određena vještina ide sporije ne znači da je ta osoba manje pametna.
Takav pristup promijenio je način na koji je djevojčica počela posmatrati svoje greške.
Plava fascikla čuvala je posebno iznenađenje
Među materijalima koje je majka pronašla nalazila se i plava fascikla.
U njoj je Emili pisala vlastitu priču.
Nije bila savršeno napisana. Bilo je precrtanih riječi, pravopisnih grešaka i rečenica koje su više puta mijenjane.
Ali upravo je to bilo najvažnije.
Svaka stranica pokazivala je da je djevojčica pokušavala napredovati.
Djed joj je pomagao da tekst pročita naglas, a zatim bi zajedno ponavljali dijelove koji su joj bili teži. Cilj je bio da na majčin rođendan pročita priču koju je sama napisala.
Zato su vrata često bila zatvorena.
Nije se radilo o skrivanju nečeg opasnog, već o pokušaju da se sačuva iznenađenje.Planiranje Obiteljskih Aktivnosti I Druženja
Stručna procjena donijela je važno objašnjenje
Nakon razgovora sa školom i stručnim osobama, porodica je odlučila potražiti dodatnu procjenu.
Prema navodima iz priče, djevojčici je kasnije dijagnosticirana disleksija.
Važno je naglasiti da teškoće u čitanju mogu imati različite uzroke i da se dijagnoza ne može postaviti na osnovu nekoliko školskih grešaka. Za takvu procjenu potrebni su odgovarajući stručni pregledi.
U slučaju Emili, objašnjenje joj je pomoglo da shvati da problemi sa čitanjem nisu znak da je „glupa“ ili manje vrijedna.
Dobila je dodatnu podršku u školi, dok je djed nastavio da joj pomaže kod kuće.
Rođendansko iznenađenje rasplakalo porodicu
Nekoliko mjeseci kasnije došao je dan koji je Emili dugo pripremala.
Pred majkom je stala sa svojom plavom fasciklom.
Bila je nervozna. Znala je da će možda pogriješiti, zastati ili morati ponovo pročitati neku rečenicu.
Djed joj je dao znak da slobodno počne.
Čitanje nije bilo savršeno, ali je bilo njeno.
Svaka stranica koju je završila bila je mali dokaz napretka.
Majka je, prema ovoj priči, bila posebno emotivna jer je tek tada shvatila koliko je truda njena kćerka uložila kako bi joj priredila iznenađenje.Povezivanje S Lokalnim Zajednicama
Za Emili je taj trenutak imao još veće značenje.
Više nije morala skrivati svoje greške.
Poruka koju je djed ostavio imala je posebno značenje
Godinama kasnije, priča navodi da je majka među starim stvarima pronašla poruku koju je djed ostavio za Emili.
Suština poruke bila je jednostavna: nije sramota ako nekome treba više vremena da nešto nauči.
Upravo je to bila lekcija koju joj je pokušavao prenijeti tokom njihovih večernjih susreta.
Nije joj pomagao samo da bolje čita.
Pomagao joj je da prestane vjerovati da teškoća predstavlja lični neuspjeh.
Priča koja podsjeća koliko djeci znači podrška
Ova priča, bez obzira na to koliko su svi njeni detalji provjerljivi, otvara važnu temu.
Djeca ponekad kriju poteškoće jer se plaše reakcije odraslih ili zato što ne žele da budu dodatni teret porodici. Zato je važno da znaju da mogu razgovarati o školskim problemima, strahovima i nesigurnostima bez osjećaja srama.Kupovanje Najboljih Književnih Bestsellera
Teškoće u učenju ne određuju vrijednost djeteta.
Uz odgovarajuću podršku roditelja, nastavnika i stručnjaka, dijete može pronaći način učenja koji mu više odgovara i postepeno steći veće samopouzdanje.
U slučaju ove priče, ono što je majka prvo doživjela kao neobičnu tajnu na kraju je dobilo sasvim drugačije objašnjenje: iza zaključanih vrata nalazili su se knjige, trud, podrška i jedno malo iznenađenje koje je djevojčica pripremala za svoju majku.
Napomena: Priča je prerađena na osnovu dostavljenog materijala. Nisu navedeni nezavisni izvori koji bi potvrdili identitet osoba i sve opisane događaje, pa tekst pojedine navode predstavlja kao dio priče, a ne kao potvrđenu činjenicu.
