By Zlatan Ibrahimović jedna je od najintrigantnijih ličnosti među sportašima i to pokazuje iz intervjua u intervjuu. Tako je sada tijekom američke turneje Milana, klub u kome radi kao savjetnik vlasnika Džerija Kardinalea, govorio o vrlo osjetljivoj temi religije, zbog koje su ga u prošlosti mnogi čak i zamrzli.
Navikli smo da Zlatan Ibrahimović godinama provocira na kršćanske praznike i time navlači gnev vernika, međutim gotovo da nikada javno nije govorio o svom stavu na tu temu. Sada je za “Atletik” Zlatan otvorio dušu i pokušao je da svima približi šta zaista misli o temi koja je od pamtiveka zanimala čovjeka, ai dan-danas je predmet svađi, čak i raskola u društvu. Zlatana to uopće ne zanima…
“Zlatane, ti si sin katolikinje i muslimana – da li si religiozan?”, glasilo je novinarsko pitanje na koje je Ibrahimović imao spreman odgovor: “Ne. Ja vjerujem samo u poštovanje. Tako da ako kažem da ‘samo Bog može da mi sudi’, na koga ja tu uopće ciljam tim riječima?”, poručio je Zlatan i objasnio da iako te riječi imaju istetovirane, one nisu upućene njegovim kritičarima nego njemu.
profimedia-0781431797.jpg
1/5
profimedia-0781440714.jpg
Vidi galeriju
Profimedia/Piero Cruciatti / Anadolu Agency, Profimedia/Foto IPP/Paolo Bona ZLATAN IBRAHIMOVIĆ
“Daću ti jedan savršen primer. Kada je moj brat preminuo, imao je leukemiju. Gdje je bio Bog da mu pomogne? Svakog dana se zahvaljujete Bogu, molite se Bogu. Gdje je taj Bog tada?
Zlatan dodaje i da ima budističke tetovaže na leđima, i da ih je ciljano tamo stavio da ih “ne gleda svakog dana” pošto bi se tako samo umorio, dok dodaje i da je bitnu ulogu u stvaranju njegove ličnosti odigralo i detinjstvo koje je bilo teško. Zlatan je rođen u Malmeu, ali iz braka jugoslovenskih doseljenika – majka Jurka je Hrvatica, a otac Šefik sa područja BiH – koji su u potrazi za boljim životom otišli u Skandinaviju.
“Uvek je bilo mnogo discipline. Otac mi je govorio da dođem kući do osam uveče, nisam smeo ni minutu preko jer bih bio kažnjen. Kako sam bio kažnjen? Agresijom. Svaka porodica ima različit način odgoja. U mojoj obitelji je to bio malo teži put i oni dolaze iz problematičnih sredina. Oni su se upoznali 10 godina prije rata na Balkanu, a tek kada je i rat došao, sve je bilo još teže za nas. Okruženje je bilo jako, jako teško”, objasnio je Zlatan Ibrahimović, još jednom potpuno iskreno i otvoreno o svom životu.
Profimedia, Profimedia/Foto IPP/Paolo Bona Helena Seger, žena Zlatana Ibrahimovića
Jednu od najtežih životnih epizoda Zlatan Ibrahimović opisao je u knjizi “Adrenalin: Moja neispričana priča” gdje je dotakao smrt svog brata Sapka. Nažalost, preminuo je u 42. godini od leukemije i to je vrlo pogodilo slavnog nogometaša koji se do dana današnjeg nije oporavio od toga.
“Ne želim da razmišljam kakav ću biti kad ostarim i kako ću stariti moje tetovaže, naime sam ih istetovirao na leđima da ih ne bih gledao. Nemam tetovaže na nogama, tu su samo ožiljci zbog mog stila igre i moje nogometne povijesti. Na ruci sam istetovirao rođenje mog brata Sapka koji je umro u 42. godini, 30. travnja 1973. Leukemija ga je odnela za samo 14 mjeseci zato ne želim da razmišljam o budućnosti i koncentrisan sam isključivo samo na ovaj trenutak, na sadašnjost”, piše u knjizi švedskog napadača.
“Pokušavam da ne protraćim ni sekunde i trudim se da budem što je moguće bliže svojim sinovima i da provodim vrijeme s njima is ljudima koje volim jer znam da život leti i da je dovoljan jedan ljekarski pregled da se sve zauvijek promijeni”.
Zlatan Ibrahimović (4).jpg
1/5
Zlatan Ibrahimović (2).jpg
Vidi galeriju
Simone Venezia/ANSA, MATTEO BAZZI/ANSA Zlatan Ibrahimović
“Kad sam pitao Sapka kako je primijetio da je bolestan, ispričao mi je da je hodao ulicom i da je odjednom počeo čudno da se osjeća, kao da tone u trotoar. Osećao se kao da je pod vodom, Otišao je odmah u bolnicu i podvrgnuo se nizu pretragu, njemu nisu ništa rekli, liječnik je nazvao mog oca i sve mu je ispričao”, pitao ga je kakav je u pitanju leukemija i dobio je odgovor “agresivna”, a nažalost stanje se nakon početnih terapija nije popravljalo, šta više djeluje da mu se samo pogoršalo.
“Sapko je počeo s terapijama, ali mu se stanje u nekoliko mjeseci pogoršalo. Vratio sam se iz Pariza gdje sam igrao i zatekao ga otečenog, bez kose, već se teško kretao. Bilo mi je jako teško da ga gledam u takvom stanju. Nisam bio spreman. Morao je da gomilu lijekova kako bi se osjećao bolje, ali bilo je to tek nakratko. Tata ga je odveo u kupatilo pa se vratio u dnevni boravak i prvi put mi je priznao: Nema Pogledao sam ga i ozbiljnost, nisam mogao da progutam, a tata mi je oduzimao, sa svim novcima, nisam mogao da pomognem.
Zlatan Ibrahimović (1).jpg
Alessandro Di Marco/ANSA
“Sapku se stanje dodatno pogoršalo, odveli smo ga u jednu ustanovu, ali je tu ostao samo sedam dana. Nije mu odgovaralo. Tada je tata odlučila da ga vrati kući. Samo što je on bio isprljen od bola i napora kojima je bio izložen dok je negovao sina, 24 sata dnevno preko godinu dana. Nije se odvajao od njega ni na minutu. Oslabio je, više nije mogao ni da ga podigne iako je sapko već tada bio lagan kao perce. Avilno diše. mogu, samo slušam koji se produžava, tata govori: Eto, gotovo je… Ne diše više”.
“Sapko je sačekao da dođem pa onda umro, želio je da budem tu, pored njega. Apsolutno sam ubeđen u to. Dokasno sam spavao, doručkovao bez žurbe radio sve natenane, ali on me je čekao. Tek kad sam stigao, nakon deset minuta, moj brat je udahnuo posljednji put. Tata ustaje da bi ga pokrio plahtom, a ja ga zaustavljam: “Ne, ne diraj ga. Neka neko drugi to uradi”.
Sahrana je održana po muslimanskim običajima, a za spuštanje u raku otac Zlatana Ibrahimovića odabrao je šest najbližih ljudi. I sam je bacio prvi komad zemlje u grob… “Zatim je red na mene, i ja činim isto, jednom, dvaput, ali dalje ne mogu. Puštam lopatu da padne. Prekriti ga značilo bi prihvatiti da je mrtav, au mojoj glavi Sapko je još bio živ. Ne mogu da priznam da ga više nema. Bio je premlad, bio je moj brat. Pridružujem se obitelji i plačem okružen njima. Tata nije pustio ni suze. Narednog dana vratio se na grob i plakao ceo dan, od jutra do večeri Objasnio je: Uradiću to još samo jednom i više neću”.
