Uvod: Ko je bio Vid?
Bog Vid, poznat i pod imenima Vit, Svetovid i Svantovitus, jedno je od najstarijih božanstava u slavenskoj mitologiji. Njegov kult duboko je ukorijenjen u narodnoj tradiciji južnih i zapadnih Slovena, a posebno među Srbima, koji su ga poštovali i prizivali s velikim strahopoštovanjem. Vremenom, elementi njegovog kulta prerasli su u običaje povezane s hrišćanskim praznikom Vidovdanom, koji se obilježava 28. juna.
🌿 Vid i narodna vjerovanja
Po Vidovom imenu nazvana je i biljka vidovčica (poznata i kao vidac ili vidova trava), za koju se vjeruje da ima magična i ljekovita svojstva. Koristila se u ritualima proricanja sudbine, a i danas je dio nekih narodnih običaja, posebno među ženama i djevojkama koje je stavljaju pod jastuk uoči Vidovdana kako bi sanjale svog suđenog.
📜 Legenda o svetom Vitu
U hrišćanskoj tradiciji, sveti Vit (Vitus) bio je mladi mučenik koji je stradao u vrijeme cara Dioklecijana, u 4. vijeku. Prema legendi koju je zapisao sveti Justin Popović, Vit je kao dječak odbio da se odrekne hrišćanske vjere i prinosi žrtve paganskim bogovima, zbog čega je bio izložen teškim mukama.
Njegovo čudesno iscjeljenje, otpor mučenju i vjera postali su simbol duhovne snage. Dan njegovog stradanja, 15. (28.) juna, poklapa se s Kosovskom bitkom 1389. godine, čime Vidovdan dobija i duboko nacionalno i istorijsko značenje za srpski narod.
🔥 Običaji vezani za Vidovdan
Mnogi običaji vezani za Vidovdan potiču iz predhrišćanskog perioda, kada je Vid slavljen kao bog sunca, rata i svjetlosti. Vjerovalo se da je vidovit, da posjeduje moć proricanja i donošenja pravde.
Neki od ključnih običaja uključuju:
Paljenje vatri uoči Vidovdana, često od slame i suvih grana, uz preskakanje vatre uz riječi:
„U ime Boga i svetog Vida.”
(Simbolika: pročišćenje i poziv na herojsku snagu.)
Proricanje sudbine pomoću vidovčice:
Djevojke je stavljaju pod jastuk i izgovaraju:
„Vide, Vide! Tako ti soli i hljeba, zemlje i neba, kaži mi ko će mi biti suđen!“
Umivanje biljem u zoru:
Voda s vidovčicom koristi se za umivanje lica uz izgovaranje riječi:
„Vide, Vidovdane, što očima vidjela, to rukama stvorila!“
Post, dijeljenje hrane i skromnost:
Ne jedu se trešnje uoči praznika, kako bi se pokazala solidarnost i podijelilo sa siromašnima.
🔍 Vid u istoriji i simbolici
Iako svetog Vita pravoslavna crkva ne ubraja među srpske svetitelje, njegovo ime i dalje živi u narodu. Mošti mučenika čuvane su širom Evrope – u Parizu, Korveju (Njemačka) i danas u Pragu.
U srpskom narodnom predanju, Vid je spojen s elementima hrišćanstva, ali i sa simbolima herojstva i proroštva. Tako je Vidovdan postao dan sjećanja na Kosovsku bitku, dan nacionalnog preispitivanja i duhovne introspekcije.
☀️ Kult svjetlosti, proroštva i božanske pravde
Brojni istraživači, poput Laze Kostića i Vatroslava Nodilа, ističu da je Vid bio mnogo više od božanstva – on je bio pradavni simbol vidovitosti, svjetlosti i narodne hrabrosti. Smatra se bliskim božanstvu Dajboga, boga podzemlja i sunca, što ukazuje na složenost slavenske mitologije.
✅ Zaključak
Vidovdan je više od običnog praznika – to je spoj duhovnosti, istorije i narodne tradicije. U njemu se prepliću pagansko i hrišćansko, mit i stvarnost, junaštvo i proroštvo. Bilo da ga posmatramo kao dan kosovskog zavjeta, kao slavlje svjetlosti, ili kroz simboliku vidovčice i vatre, Vidovdan ostaje snažan podsjetnik na vrijednosti koje oblikuju identitet jednog naroda.