By U braku smo nešto više od dvije godine. Moj muž i ja se trudimo da u svakodnevnim obavezama jedno drugom budemo podrška. Prošle nedjelje je prvi put dobio godišnji odmor u firmi, i bila sam presretna zbog njega, iako ja nisam uspjela da uzmem odmor u isto vrijeme.
Ipak, u petak sam uspjela da zamolim šefa da me pusti ranije s posla. Otišla sam tačno u podne i jedva čekala da iznenadim muža.
Nisam mu ništa javila – htjela sam da ga obradujem. Kad sam stigla kući, dočekao me prizor koji mi je ugrijao srce – moj muž je usisavao stan, temeljno sređivao svaki kutak, sav posvećen tome da naš dom bude prijatan.
Zbog buke nije ni primijetio da sam ušla. Posmatrala sam ga u tišini nekoliko trenutaka, sa osmijehom. Taj prizor mi je samo potvrdio ono što već znam – da imam pored sebe pažljivog i dobrog čovjeka.
Bio je iznenađen što sam se pojavila ranije, jer mi je pripremao neko malo iznenađenje, ali uz zagrljaj i osmijeh, dan je postao još ljepši za oboje.
