Tog jutra u zatvoru vladao je neobičan mir. Tokom rutinske kontrole, jedan čuvar je primetio da se trudna zatvorenica oseća loše. Odmah je pozvana medicinska pomoć i prevezena je u zatvorsku bolnicu.
Žena nije imala porodicu niti posete tokom boravka u zatvoru. Bez dostupne medicinske dokumentacije i u devetom mesecu trudnoće, bila je iscrpljena i tiha dok je ležala u jednostavnoj bolničkoj sobi.
Iskusna primalja prišla je zatvorenici i smireno rekla:
— Dobar dan, biću uz tebe do poroda. Mogu li te pregledati?
Zatvorenica je samo klimnula glavom. Tokom pregleda primalja nije odmah čula otkucaje bebinog srca i zabrinuto je pozvala kolege. Trudovi su postajali intenzivniji, a tim je reagovao brzo i profesionalno.
U ključnom trenutku, nakon kratke zabrinutosti, primalja je čula slabe, ali prisutne otkucaje srca. Nakon nekoliko sati napornog porođaja, krik novorođenčeta ispunio je bolnicu.
Medicinski tim je odmah pružio neophodnu negu, uključujući kiseonik, dok je primalja tiho izrazila olakšanje. Zatvorenica, iscrpljena ali srećna, prvi put je podigla pogled i nasmejala se.
Ova priča pokazuje kako, čak i u izazovnim uslovima, posvećenost medicinskog osoblja i briga o životu mogu doneti trenutke radosti i olakšanja.