Kada sam bila u sedmom mjesecu trudnoÄe, saznala sam da me suprug vara. Å ok, tuga i stres koje sam tada doživjela bili su toliko jaki da sam zavrÅ”ila u bolnici, na infuziji.
Ubrzo nakon toga, moj muž je napustio naÅ” dom. Spakovao je stvari i otiÅ”ao ā ne sam, veÄ kod druge žene.
U tom trenutku, osjeÄala sam se potpuno sama. Moji roditelji su veÄ bili preminuli, nisam imala kome da se obratim. Tada se pojavila ona ā moja svekrva.
SjeÄam se tog dana. UÅ”la je tiho u bolniÄku sobu, sjela na rub mog kreveta i rekla:
āLena, nikad te nisam voljela. NaÅ” odnos nije bio dobar, i to obje znamo. Ali ono Å”to je moj sin uradio je odvratno. Žao mi je Å”to ga nisam bolje odgojila. Možda nismo prijateljice, ali nosiÅ” moje unuÄe pod srcem. I tu sam ā za tebe.ā
Donijela mi je:
Äistu spavaÄicu
papuÄe
moju omiljenu Ŕoljicu
domaÄu supu
i toplinu koju nisam oÄekivala
Kada su me otpustili iz bolnice, ona je doÅ”la po mene. Bila je tu i kada se rodila moja kÄerkica. Bila je uz mene kada niko drugi nije bio.
Danas, živimo zajedno ā moja svekrva, moja kÄerka i ja. Možda to nije bila buduÄnost kakvu sam zamiÅ”ljala, ali to je sada moj dom. I svaki dan sam joj zahvalna.
Ne zbog toga Å”to je āmoralaā, veÄ zato Å”to je izabrala da bude tu.
š Ponekad podrÅ”ka doÄe iz najneoÄekivanijeg mjesta.
Možda nikada neÄemo biti najbolje prijateljice. Možda neÄemo dijeliti sve tajne.
Ali dijelimo ljubav prema istom biÄu ā mojoj kÄerki, njenoj unuci. I to nas je spojilo viÅ”e nego bilo Å”ta drugo.