By Neobična imena, stvarne priče: Kada se porodica pretvori u svakodnevicu
U vremenu kada roditelji sve češće biraju jedinstvena i simbolična imena za svoju djecu, porodica Misimović iz Gradiške u Bosni i Hercegovini otišla je korak dalje. Njihova priča, iako na prvi pogled djeluje kao duhovita anegdota, zapravo nosi duboke poruke o ličnim stavovima, odnosu prema povijesti i tome kako jedno ime može postati sredstvo izražavanja, ali i izazov.
Tri brata — Karađorđe, Tito i Draža — nose imena koja se odmah asociraju na povijesne ličnosti sa prostora bivše Jugoslavije. Ova neobična kombinacija izazvala je široku pažnju javnosti, a Tito Misimović, rođen 1986. godine, danas je glavni glas ove nesvakidašnje porodične sage.
Kako je Tito postao… Tito?
Za razliku od pretpostavke da se radi o poštovanju prema Josipu Brozu Titu, odluka da se sin nazove tako je bila čin ironije i inata. Otac, Vitomir Misimović, povratnik iz Australije, nije bio pristalica komunizma — upravo suprotno. Ipak, upravo je iz političkog prkosa svom sinu dao ime Tito , dok je drugog sina nazvao Karađorđe (po osnivaču moderne Srbije), a najmlađeg Dražu , po vojvodi Mihailoviću.
Zanimljivo je da je Tito kao dečak često bio zbunjen zbog svog imena, pogotovo kada je to bio predmet zadirkivanja. Ali vremenom je prihvatio svoju posebnost i naučio da koristi ime kao prednost.
Kada ime postane predmet (ne)prijatnosti
Njegovo ime izaziva različite reakcije:
Pozitivne : Bio je “pošteđen” saobraćajne kazne jer je policajcu njegovo ime bilo simpatično; jednom prilikom je zbog toga i službenica ostala duže da mu pomogne oko papirologije.
Negativne : Neki ljudi, osobito u crkvenim krugovima, nisu mogli prihvate to ime. Sveštenik je odbio da krsti njegovo dijete, zahtijevajući da se odrede imena. U dogovoru sa kumom, u crkvene knjige je ipak upisan kao Tomislav .
Život danas: Tito u svakodnevici
Danas Tito živi u Glini, u Hrvatskoj, sa suprugom Zorom i njihovim decom. Radi kao varioc i vodi miran porodični život. Kaže da njegovo ime i dalje izaziva osmeh i podsmeh, ali da ga više ne doživljava lično.
Na poslu ga kolege često zovu po imenu koje izaziva nostalgiju, a među poznanicima je poznata kao duhovita i srdačna osoba. Planira čak da posjeti Kumrovec – rodno mjesto Josipa Broza – ne zbog političke simbolike, već iz poštovanja prema povijesti i radoznalosti koju to ime danas nosi.
Što nas ova priča uči?
Ova zanimljiva porodična priča pruža više od puke zabave:
Lični identitet je više od imena : Ime može izazvati osudu ili pažnju, ali osoba je ta koja daje značenje imenu.
Porodica kao izraz vrijednosti : Vitomirova odluka da imenuje sinove po povijesnim ličnostima nije bila slučajna – ona govori o njegovim vrijednostima, ali i načinu na koji je želio izraziti stav kroz djecu.
Društvene reakcije često otkrivaju predrasude : Tito je nailazio na različite reakcije, što pokazuje koliko još uvijek imena mogu biti predmet političkog i ideološkog opterećenja.
Smeh i ironija kao oružje : Porodica Misimović koristila je humor kao način da preispita ozbiljne društvene teme – što je i danas snažno sredstvo komunikacije.
Zaključak: Imena kao ogledalo društva
U vremenu kada su simboli i istorija sveprisutni u svakodnevnim raspravama, priča o Titu, Karađorđu i Draži iz Gradiške podsjeća nas da identitet ne dolazi iz jednog imena, već iz načina na koji ga nosimo. Njihova imena možda potiču iz prošlosti, ali njihove ličnosti žive u sadašnjosti – sa duhom, humorom i hrabrošću da budu ono što jesu.
