By Te večeri mislila sam da je to samo obična, jeftina bočica parfema — plastični poklopac, neupadljiva etiketa, nešto što se lako previdi. Nisam mogla ni slutiti da u sebi krije poruku koju ću razumjeti tek kada bude prekasno.Poklon-paketi
Slavili smo deset godina braka, datum koji sam zamišljala mjesecima unaprijed. Štedjela sam svaki dinar kako bih mu kupila sat o kojem je dugo govorio, ali nikada sebi nije dozvolio da ga priušti. Kada sam mu ga poklonila, osmijeh koji se pojavio na njegovom licu bio je vrijedan svakog odricanja.
Zatim mi je pružio svoj poklon.
Mala kutija. Parfem. Jednostavan, u plastičnoj ambalaži.
Nasmiješila sam se, ali u meni se pojavilo tiho razočarenje. Nisam očekivala luksuz — samo znak pažnje, nešto što govori: „Mislim na tebe.“
Umjesto toga, vidjela sam samo skroman poklon.
Spustila sam ga na komodu i rekla: „Hvala.“ On se blago nasmiješio i dodao: „Svidjet će ti se kada ga budeš nosila.“
Nikada ga nisam otvorila. Završio je u fioci, zaboravljen.
Tri sedmice kasnije
Nisam mogla znati da je to naša posljednja godišnjica. Tri sedmice kasnije, iznenadni srčani udar odnio je mog muža — bez upozorenja i bez prilike za oproštaj.
Dani koji su uslijedili bili su tihi i teški. Kuća je ostala ista, ali bez njegovog prisustva. Sat koji sam mu poklonila stajao je na noćnom ormariću, netaknut, kao da čeka njegov povratak.
Sok
Mjesecima sam se vraćala mislima na tu večer, pitajući se zašto sam dopustila da sitno razočarenje zasjeni ljubav.
Dan kada sam pronašla poruku
Jednog jutra odlučila sam da pospremim sobu. Dok sam brisala prašinu, u ruci mi se našla zaboravljena bočica parfema. Iskliznula mi je iz ruke, poklopac se otvorio, a iznutra je ispao mali, presavijeni papirić.
Srce mi je snažno zakucalo dok sam ga podizala. Prepoznala sam njegov rukopis — uredan, smiren, topao.
Pisalo je:
„Znam da je ovaj parfem samo privremen, ali sljedećeg mjeseca želim da te iznenadim ogrlicom koju toliko voliš. Hvala ti što vjeruješ u mene, čak i kada to ne govorim dovoljno često. Ti si moj najveći poklon.“
Suze su mi zamaglile pogled. Sjela sam na pod, držeći poruku i bočicu kao nešto neprocjenjivo.
Shvatila sam da nije bio nepažljiv. Spremao je iznenađenje, planirao budućnost koju nije stigao da doživi.
A ja to tada nisam vidjela.
Pravo značenje poklona
Danas ta mala bočica stoji pored mog kreveta. Više je ne gledam kao običan poklon, već kao podsjetnik na njegovu tihu i postojanu ljubav — onu koja ne traži pažnju, ali je uvijek prisutna.
Uvijek je bio takav. Kada nismo imali mnogo, donosio mi je cvijeće koje bi sam ubrao. Kada bih bila umorna, skuhao bi mi čaj bez riječi. Njegova ljubav nikada nije bila glasna, ali je bila iskrena i stalna.Poklon-paketi
Taj parfem me na to podsjeća.
Lekcija koju nosim sa sobom
Najvrijedniji pokloni nisu uvijek oni najskuplji. Često su skriveni u sitnicama koje dobiju smisao tek kada zastanemo i pogledamo srcem.
Ne mogu vratiti vrijeme niti mu reći da sam razumjela. Ali svake večeri, prije nego što ugasim svjetlo, pogledam tu bočicu i tiho pomislim:
„Sada vidim.“
Jer ljubav ne mora da blista. Dovoljno je da bude iskrena.
