By Miomi materice predstavljaju jedno od najčešćih ginekoloških stanja kod žena u reproduktivnom dobu. Riječ je o dobroćudnim (benignim) izraslinama koje nastaju u mišićnom sloju materice i u ubjedljivo najvećem broju slučajeva nisu povezane s karcinomom niti povećavaju rizik od njegovog razvoja.
Iako su benigni, miomi mogu uzrokovati niz tegoba koje znatno utiču na kvalitet svakodnevnog života, radnu sposobnost i opšte zdravstveno stanje žene.
Šta su zapravo miomi?
Miomi se mogu razviti kao pojedinačni čvorići ili u vidu grupnih formacija, a njihova veličina varira – od mikroskopskih do onih koji mogu značajno uvećati matericu.
Glavne karakteristike mioma:
Benigni sastav: Gotovo uvijek su dobroćudni tumori glatkih mišića.
Različit položaj: Mogu rasti unutar šupljine materice (submukozni), u samom zidu (intramuralni) ili na spoljašnjoj površini materice (subserozni).
Asimptomatska faza: Često godinama rastu polako i ne izazivaju nikakve smetnje, zbog čega mnoge žene i ne znaju da ih imaju.
Najčešći simptomi koje ne treba ignorisati
Prvi signal koji ukazuje na prisustvo mioma obično su promjene u menstrualnom ciklusu.
Najčešće tegobama obuhvataju:
Izuzetno obilne menstruacije (menoragija)
Produženo krvarenje koje traje duže od 7 dana
Jake menstrualne bolove i grčeve u donjem dijelu stomaka
Hronični umor i iscrpljenost
Razvoj anemije (malokrvnosti) usljed učestalog i velikog gubitka krvi
Pritisak na okolne organe i karlicu
Kako miom raste, njegova zapremina počinje vršiti mehanički pritisak na susjedne organe u karličnoj šupljini, što dovodi do sljedećih simptoma:
Učestalo nagon za mokrenjem (zbog pritiska na mokraćnu bešiku)
Zatvor (opstipacija) i otežano pražnjenje crijeva (zbog pritiska na debelo crijevo)
Hronična nadutost i osjećaj težine u donjem dijelu stomaka
Neprijatnost ili bol tokom intimnih odnosa
Bol u donjem dijelu leđa ili nogama
Vrsta i intenzitet simptoma u potpunosti zavise od tačne lokacije, broja i veličine mioma.
Zašto nastaju miomi?
Iako tačan uzrok nastanka mioma još uvijek nije do kraja razjašnjen, stručnjaci se slažu da ključnu ulogu igra nekoliko faktora:
Hormonski balans: Estrogen i progesteron podstiču rast mioma, zbog čega se oni najčešće razvijaju tokom reproduktivnih godina, a imaju tendenciju smanjenja ili povlačenja nakon ulaska u menopauzu.
Genetska predispozicija: Žene čije su majke ili sestre imale miome imaju znatno veći rizik od njihovog razvoja.
Način života i tjelesna težina: Višak tjelesne težine (gojaznost), nedovoljna fizička aktivnost i dugotrajni stres mogu doprinijeti hormonskom disbalansu i razvoju izraslina.
Kako se dijagnostikuju?
Miomi se najčešće otkrivaju tokom redovnog preventivnog ginekološkog pregleda.
Ginekološki ultrazvuk (transvaginalni ili abdominalni): Zlatni standard i osnovna metoda kojom se precizno utvrđuje veličina, broj i tačna lokacija mioma.
Dodatne metode: U složenijim slučajevima ili prilikom planiranja operacije, ljekar može predložiti magnetnu rezonancu (MRI), histeroskopiju ili ultrazvuk sa kontrastom (hidrosonografiju).
Mogućnosti liječenja
Terapijski pristup je strogo individualan i zavisi od starosti pacijentkinje, izraženosti simptoma, veličine mioma i želje za očuvanjem plodnosti.
Može obuhvatati:
Redovno praćenje (“wait and see”): Ukoliko miom ne izaziva simptome i ne raste brzo, dovoljno ga je redovno kontrolisati ultrazvukom.
Medikamentoznu terapiju: Upotreba hormonskih lijekova koji smanjuju obilna krvarenja ili privremeno smanjuju veličinu mioma.
Minimalno invazivne procedure: Poput embolizacije arterija materice (zaustavljanje dotoka krvi u miom) ili fokusiranog ultrazvuka.
Hirurško liječenje:
Mijomektomija – uklanjanje samo mioma uz očuvanje materice (laparoskopski ili otvorenom operacijom).
Histerektomija – uklanjanje cijele materice (primenjuje se uglavnom kod žena koje više ne planiraju rađanje i imaju teške simptome).
Važnost redovnih pregleda
Redovni godišnji ginekološki pregledi i ultrazvučne kontrole najbolji su način za blagovremeno otkrivanje mioma. Što se promjene ranije uoče, to su opcije za liječenje jednostavnije, a rizik od komplikacija poput teške anemije ili problema s plodnošću znatno je manji.
Napomena: Ovaj tekst je isključivo informativnog karaktera i ne zamjenjuje stručni medicinski savjet. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma, nepravilnih krvarenja ili bolova, obavezno se obratite svom ginekologu.
