By Nakon pedeset i šest godina usamljenosti, na godišnjicu braka koju je uglavnom provodila u tuzi, Mary je primila neobičnu pošiljku – pedeset i šest žutih ruža, tačno onoliko koliko je godina prošlo otkako je njen suprug James nestao tokom rata u Vijetnamu. Dok je slagala cvijeće, u buketu je pronašla ručno rađenu papirnatu ružu s početnim slovom njegovog imena i misterioznu poruku koja ju je uputila na stari željeznički kolodvor.
Kada je stigla na dogovoreno mjesto, čekao ju je Jamesov ratni prijatelj Adrian, noseći staru vojnu torbu. Umjest
o radosnog susreta sa živim mužem, Adrian joj je saopštio bolnu istinu – James je preminuo još tokom rata u zarobljeništvu, ali ju je zamolio da joj kaže da je poginuo u eksploziji. Njegova namjera bila je da je poštedi strašnih detalja i agonije zarobljeništva, želeći da pamti samo njihove prve zajedničke dane.
Međutim, otkriće da ju je Adrian cijelog života lazao – skrivajući i to da tačno zna gdje je James pokopan – izazvalo je kod Mary duboku ljutnju i osjećaj izdaje. Odbivši Adrianovu pratnju, sama je posjetila suprugov grob, ostavivši mu buket ruža, dok je papirnatu ružu, simbol njegove posljednje pažnje, ponijela kući kao dokaz da je, makar na jedan dan, istina konačno pronašla svoj put do nje.
