By Iako su mnogi mislili da se u sedmoj deceniji života odlučila na estetski zahvat iz hira, sedamdesetogodišnja Sindi imala je sasvim drugačiji motiv. Decenijama se borila sa hroničnim bolovima u leđima i ramenima, pa je smanjenje grudi za nju predstavljalo jedini način da konačno živi bez bolova, bavi se baštovanstvom i uživa u starosti. Njen suprug Bred oštro se protivio toj ideji, uvjeravajući je da je savršena takva kakva jeste, ali je Sindi ostala pri svojoj odluci. Биолошкенауке
Operacija je protekla u najboljem redu, ali kada ju je kćerka Ćijara dovela kući, u spavaćoj sobi dočekao ih je neočekivan prizor. Sva ogledala – ono veliko iznad komode, zidno, pa čak i malo stono ogledalo koje je koristila još od mladosti – bila su uklonjena. Umjesto očekivane rasprave, Bred je izgledal preplašeno i ubrzo priznao da ga je hirurg pozvao dok se Sindi budila iz anestezije.
Tokom zahvata, ljekari su u tkivu lijeve dojke pronašli sumnjivu izraslinu i poslali je na patohistološku analizu kako bi utvrdili da li se radi o karcinomu. Osim toga, zbog uklanjanja dodatnog tkiva, jedna dojka je nakon operacije izgledala primjetno manja od druge. Uplašen i u panici, Bred je sklonio sva ogledala kako Sindi ne bi vidjela promjene na svom tijelu i uplašila se prije nego što joj objasni situaciju. Izvukao je i staru fotografiju njene majke koja je preživjela mastektomiju, a ubrzo je na vrata stigla i Sindina mlađa sestra Linda, koju je Bred pozvao u pomoć.
Međutim, umjesto da je zaštiti, Bredov postupak je u Sindi probudio bolne uspomene iz mladosti. Kada je imala sedamnaest godina, njena porodica je krila istinu o majčinoj bolesti. Svi su šaputali i skrivali detalje, zbog čega se osjećala izolovano i uplašeno. Sindi je odlučno odbila da ponovo bude posmatrač u sopstvenom životu i zahtijevala je da joj vrate ogledalo i otvoreno govore o svemu.
Kada je uzela svoje malo ogledalo i vidjela promjene, briznula je u plač, prepoznavši u svom odrazu strah koji ju je potajno pratio cijelog života – strah da će doživjeti sudbinu svoje majke. Ipak, sestra Linda joj je pomogla da shvati važnu stvar: njena majka nije samo bolovala, već je nastavila da živi, pleše i uživa u životu godinama nakon operacije.
Sindi je preuzela stvari u svoje ruke, pozvala kliniku i detaljno se informisala o svim mogućim ishodima. Sljedeća četiri dana protekla su u napetom iščekivanju, ali uz potpunu iskrenost među članovima porodice.
Četvrtog dana stigao je dugoočekivani poziv iz bolnice – nalaz je bio potpuno benigni. Lakšanje i suze radosnice preplavile su dom. Bred je iste večeri vratio sva ogledala na njihovo mjesto, a Sindi je pored svog malog ogledala ponosno stavila majčinu fotografiju. Nije je više doživljavala kao podsjetnik na bolest, već kao simvol snage i života koji se nastavlja.
Nakon nekoliko nedjelja, kada se oporavila i konačno osjetila olakšanje u leđima, Sindi je stala ispred ogledala. Bred je prišao i umjesto nekadašnjih praznih komplimenata jednostavno je upitao kako se osjeća. Pogledala je svoj odraz i sa osmijehom odgovorila da se osjeća kao da ima sedamdeset godina, ali da je konačno uradila nešto dobro za sebe.
