By ### Pozvala sam najboljeg prijatelja kod sebe s jednom skrivenom namjerom, a kada sam mu priznala šta osjećam, njegova reakcija me potpuno iznenadila!
Kada sam primijetila kako mu obrazi postaju crveni, srce mi je počelo ubrzano kucati. Godinama smo bili najbolji prijatelji. Dijelili smo tajne, smijali se do suza i pomagali jedno drugome u najtežim trenucima.
Ali posljednjih nekoliko mjeseci nešto se promijenilo.
Više ga nisam gledala samo kao prijatelja. Svaki njegov osmijeh izazivao je leptiriće u mom stomaku, a svaki slučajni dodir ruke budio je osjećaje koje više nisam mogla skrivati.
Te večeri odlučila sam riskirati.
— Hoćeš li sa mnom u spavaću sobu? — upitala sam ga tiho.
Pogledao me zbunjeno.
— Zašto? Je li sve u redu?
Nasmijala sam se.
— Samo želim nešto da ti pokažem.
Ustao je i krenuo za mnom, ali primijetila sam da je nervozan.
Kada smo ušli u sobu, zatvorila sam vrata i okrenula se prema njemu.
— Moram ti nešto priznati — rekla sam.
— Plašiš me. Šta se događa?
Duboko sam udahnula.
— Mislim da sam se zaljubila u tebe.
Nastala je tišina.
Gledao me nekoliko sekundi, kao da pokušava shvatiti jesam li ozbiljna.
— Molim? — prošaputao je.
— Znam da možda nisam trebala ovo reći. Znam da možemo uništiti naše prijateljstvo, ali ne mogu se više pretvarati da si mi samo prijatelj.
Spustio je pogled.
Osjetila sam kako mi se oči pune suzama.
— Izvini. Nisam trebala…
Ali prije nego što sam završila rečenicu, uhvatio me za ruku.
— Čekaj. Moraš nešto znati.
Podigla sam pogled.
— Šta?
— Ja sam zaljubljen u tebe već tri godine.
Ostala sam bez riječi.
— Tri godine?! Pa zašto mi nikada nisi rekao?
Gorko se nasmijao.
— Zato što si uvijek govorila da nikada ne bi bila s najboljim prijateljem. Bojao sam se da ću te izgubiti.
Nisam mogla vjerovati.
Tri godine bili smo jedno pored drugog, a oboje smo skrivali iste osjećaje.
Prišla sam mu korak bliže.
— Znači, sve ovo vrijeme…
— Da — prekinuo me. — Svaki put kada si pričala o drugim muškarcima, pravio sam se da mi nije stalo. A zapravo me boljelo.
U tom trenutku nježno me zagrlio.
Prvi put njegov zagrljaj nije bio prijateljski.
Bio je drugačiji. Topliji. Pun osjećaja koje smo oboje predugo skrivali.
Pogledali smo se u oči, a onda me poljubio.
Bio je to poljubac koji nikada neću zaboraviti.
Ali baš kada sam pomislila da je ovo početak najljepše ljubavne priče, njegov telefon je zazvonio.
Pogledao je ekran i lice mu se odjednom promijenilo.
— Moram se javiti — rekao je nervozno.
Otišao je do prozora, ali sam ipak čula dio razgovora.
— Ne, još joj nisam rekao… Znam da sam obećao… Ali večeras se sve promijenilo.
Osjetila sam kako mi se stomak steže.
Kome je obećao? Šta mi nije rekao?
Kada je završio razgovor, okrenuo se prema meni.
— Postoji nešto što ti moram priznati prije nego što nastavimo.
— Reci.
Sjeo je na rub kreveta i pokrio lice rukama.
— Prije šest mjeseci dogodilo se nešto što sam skrivao od tebe.
Srce mi je počelo lupati.
— Imaš djevojku? — upitala sam.
— Ne. Nije to.
— Onda šta?
Pogledao me očima punim tuge.
— Dobio sam posao u inostranstvu. Za sedam dana odlazim. Ugovor sam već potpisao.
Osjetila sam kao da mi je neko izmakao tlo pod nogama.
— Sedam dana? I nisi mi namjeravao reći?
— Htio sam. Svaki dan sam pokušavao, ali nisam znao kako.
Okrenula sam se da sakrijem suze.
— Znači, baš kada smo priznali da se volimo, ti odlaziš?
Prišao mi je i tiho rekao:
— Zato sam se večeras toliko uplašio kada si mi priznala osjećaje. Mislio sam da sam zakasnio.
Dugo smo šutjeli.
A onda je iz džepa izvadio malu plavu kutijicu.
— Ovo sam ti namjeravao dati na rastanku.
Otvorila sam je.
Unutra je bila srebrna narukvica s malim privjeskom u obliku srca.
Na njemu su bila ugravirana dva slova — naši inicijali.
Ali ispod narukvice nalazio se presavijen papirić.
Kada sam ga otvorila, pročitala sam:
„Ako me ikada pogledaš drugačije nego kao prijatelja, znaj da sam te čekao cijeli život.“
Zaplakala sam.
— Zašto si toliko čekao? — upitala sam.
— Zato što sam se više bojao života bez tebe nego života u kojem te nikada neću moći poljubiti.
Te večeri nismo donijeli nikakvu odluku. Samo smo sjedili zagrljeni i razgovarali do ranog jutra.
A onda sam, pred sam njegov odlazak, učinila nešto što ni sama nisam očekivala.
Kupila sam avionsku kartu.
Ali ne za isti let.
Jer sam otkrila da u gradu u koji odlazi postoji osoba koja zna jednu njegovu tajnu. Tajnu zbog koje bi naša tek započeta ljubav mogla završiti prije nego što je zaista počela…
