By Kada sam pogledala rezultate pregleda, shvatila sam da pred sobom imam mnogo ozbiljniju situaciju nego što sam očekivala. Djevojka je sjedila nasmijana, čvrsto držeći vjerenika za ruku, dok je on nestrpljivo čekao moje mišljenje.
„Doktorice, je li sve u redu? Možemo li uskoro očekivati bebu?“, upitao je.
Pogledala sam djevojku, pa ponovo nalaze.
„Voljela bih da prvo razgovaram s vama nasamo“, rekla sam joj smireno.
Međutim, ona je odmah odmahnula glavom.
„Ne, doktorice. Mi nemamo tajni. Sve što imate reći meni, možete reći i njemu.“
Pokušala sam joj objasniti da se radi o osjetljivim medicinskim informacijama, ali ona je insistirala da vjerenik ostane.
Na kraju sam pristala.
„Moram vas nešto pitati. Jeste li ranije imali neku operaciju ili ozbiljniji ginekološki zahvat?“
Djevojka je problijedjela.
„Nisam“, odgovorila je gotovo nečujno.
„Jeste li sigurni?“
Njen vjerenik se zbunjeno nasmijao.
„Doktorice, zašto je to važno?“
Duboko sam udahnula.
„Zato što ultrazvučni nalaz pokazuje promjene koje zahtijevaju dodatnu provjeru. Ne mogu vam sada reći tačan uzrok, ali moramo obaviti još nekoliko pretraga.“
U tom trenutku djevojka je počela plakati.
„Znala sam da će se ovo dogoditi“, prošaptala je.
Njen vjerenik okrenuo se prema njoj.
„Šta si znala? O čemu govoriš?“
Spustila je glavu i nekoliko trenutaka šutjela.
A onda je izgovorila:
„Prije sedam godina bila sam trudna. Ali to nije ono najgore što sam ti prešutjela.“
U ordinaciji je zavladala potpuna tišina.
Mladić je polako pustio njenu ruku.
„Rekla si mi da nikada nisi bila trudna.“
„Znam. Lagala sam te jer sam se bojala da ćeš me ostaviti.“
Pokušala sam smiriti situaciju, objasnivši da prethodna trudnoća sama po sebi ne znači da žena danas ne može imati djecu.
Ali djevojka je nastavila govoriti.
„Nakon poroda rekli su mi da je beba umrla. Godinama sam živjela s tim uvjerenjem.“
Vjerenik je ostao bez riječi.
„A onda sam prije mjesec dana dobila pismo“, nastavila je kroz suze. „U njemu je pisalo da moje dijete možda nije umrlo.“
Pogledala sam je iznenađeno.
„Jeste li to prijavili nadležnim institucijama?“
„Nisam. Nisam znala kome da vjerujem.“
Zatim je otvorila torbu i izvadila požutjelu kovertu.
„Doktorice, zato sam zapravo danas došla. Želim saznati mogu li ponovo postati majka, ali i šta se dogodilo s mojim prvim djetetom.“
Njen vjerenik je nekoliko trenutaka nepomično sjedio. A onda joj je prišao, zagrlio je i rekao:
„Zašto si sve ovo nosila sama? Mogli smo zajedno tražiti istinu.“
Tada je iz koverte ispala stara fotografija novorođenčeta.
Na poleđini je bilo napisano ime, datum rođenja i naziv bolnice.
Kada sam pročitala naziv bolnice, osjetila sam neobičnu nelagodu.
Bila je to ista bolnica u kojoj sam prije mnogo godina započela svoju ljekarsku karijeru.
A datum na fotografiji podsjetio me na jedan događaj koji nikada nisam zaboravila.
Te noći, prije sedam godina, iz porodilišta je pod nerazjašnjenim okolnostima nestala medicinska dokumentacija jedne porodilje.
Pogledala sam djevojku i upitala:
„Kako se zvala vaša majka?“
Kada mi je odgovorila, shvatila sam da se moram prisjetiti svega što se te noći dogodilo.
Jer ime koje je izgovorila bilo je isto ono koje sam godinama pokušavala zaboraviti… 😱💔
Nastavak slijedi…
Napomena: Priča je izmišljena i služi za zabavu.
