By ### S djevojkom sam se svake noći sastajao kod napuštene kuće: Jedne večeri starac nam je pokucao na prozor auta, a njegove riječi zaledile su nam krv u žilama!
Starac je stajao pored mog prozora, nepomičan, kao da nas je čekao cijelu noć. Njegovo lice bilo je blijedo, oči duboko upale, a sijeda kosa padala mu je preko čela.
Polako sam spustio staklo, tek nekoliko centimetara.
„Dobro veče, djeco“, rekao je promuklim glasom.
„Dobro veče, djede. Treba li vam pomoć?“ upitao sam.
Nije odgovorio. Samo je pogledao moju djevojku, pa mene, a onda izgovorio:
„Djeco, nemojte više dolaziti ovdje. Ovo mjesto nije za žive.“
Djevojka me čvrsto uhvatila za ruku.
„Kako mislite nije za žive?“ upitao sam, pokušavajući se nasmijati.
Starac je prišao još bliže.
„Vidite li onu kuću iza vas? Prije trideset godina tu je živjela jedna djevojka. Svake večeri čekala je momka koji joj je obećao da će doći po nju. Jedne noći on se nije pojavio. Pronašli su je mrtvu u toj kući.“
Osjetio sam jezu niz kičmu.
„I kakve to veze ima s nama?“ upitao sam.
Starac je pogledao prema zadnjem sjedištu našeg automobila.
Lice mu se iznenada promijenilo.
„Zato što ona još uvijek čeka. A večeras… večeras je ušla u vaš automobil.“
Djevojka je vrisnula.
Naglo sam se okrenuo prema zadnjem sjedištu.
Nije bilo nikoga.
„Djede, nemojte nas plašiti!“ povikao sam.
Ali kada sam ponovo pogledao kroz prozor, starca više nije bilo.
Nestao je.
Nisam čuo korake, nisam vidio da se udaljio. Jednostavno ga više nije bilo.
Upalio sam motor i krenuo prema selu. Djevojka je šutjela, blijeda kao zid.
Nakon nekoliko minuta tiho je progovorila:
„Moram ti nešto priznati.“
„Šta?“
„Dok je onaj starac pričao, ja sam u retrovizoru vidjela djevojku kako sjedi iza tebe.“
Srce mi je počelo lupati.
„Nemoj se šaliti!“
„Ne šalim se. Imala je dugu crnu kosu i bijelu haljinu. A najgore od svega… smiješila mi se.“
Pritisnuo sam gas.
Kada smo stigli pred njenu kuću, izašla je iz automobila i potrčala prema vratima. Ja sam ostao nekoliko trenutaka da dođem sebi.
Tada sam na zadnjem sjedištu primijetio nešto što ranije nije bilo tu.
Staru, požutjelu fotografiju.
Na njoj su stajali mladić i djevojka ispred iste one napuštene kuće.
Ruke su mi drhtale dok sam okretao fotografiju.
Na poleđini je pisalo:
„Čekat ću te svake noći, sve dok se ne vratiš. 17. august 1974.“
Ali ono što me najviše prestrašilo nije bio natpis.
Bio je to mladić na fotografiji.
Izgledao je potpuno isto kao ja.
Ista kosa. Iste oči. Čak i mali ožiljak iznad lijeve obrve.
Te noći nisam oka sklopio.
Ujutro sam otišao kod najstarijeg čovjeka u selu, djeda Milana, koji je znao gotovo sve priče iz tog kraja.
Kada sam mu pokazao fotografiju, šolja mu je ispala iz ruke.
„Odakle ti ovo, sinko?“ upitao je drhtavim glasom.
Ispričao sam mu sve.
Dugo je šutio, a zatim rekao:
„Taj mladić sa slike zvao se Petar. Nestao je prije više od pedeset godina. Njegova djevojka čekala ga je do posljednjeg dana.“
„A onaj starac koji nam je pokucao na prozor?“
Djed Milan me pogledao pravo u oči.
„Kako je izgledao?“
Opisao sam mu sijedu kosu, duboke bore i pogurena leđa.
Tada je ustao, otvorio staru ladicu i izvadio crno-bijelu fotografiju.
Na njoj je bio isti starac.
„To je Petrov otac“, prošaputao je.
„Pa gdje sada živi?“ upitao sam.
Djed Milan spustio je pogled.
„Sinko, taj čovjek je umro prije dvadeset godina.“
Osjetio sam kako mi se noge odsijecaju.
Ali prava strahota tek je slijedila.
Dok sam sjedio kod djeda Milana, zazvonio mi je telefon.
Zvala je moja djevojka.
Javila se uplakanim glasom:
„Molim te, odmah dođi! Neko mi cijelo jutro kuca na prozor!“
„Ko?“ povikao sam.
Nekoliko sekundi čula se samo tišina.
A onda je prošaptala:
„Ona djevojka iz automobila… stoji ispred moje kuće i govori da si ti njen Petar!“
Telefon se prekinuo.
Potrčao sam prema automobilu, ali kada sam otvorio vrata, na vozačevom sjedištu čekala me još jedna požutjela fotografija.
Na njoj sam bio ja.
A pored mene djevojka u bijeloj haljini.
Na poleđini su bile ispisane samo četiri riječi:
„Ovoga puta nećeš pobjeći.“
Tada sam shvatio da se ono što smo smatrali običnom seoskom legendom tek počelo pretvarati u našu najgoru noćnu moru…
Fikcionalna horor priča.
