Imala sam 23 godine kada sam se udala. Bila sam potpuno nevina i vjerovala sam da će moj brak biti početak najljepšeg perioda mog života. Voljela sam svog supruga i jedva čekala da započnemo zajednički život. Međutim, već nakon prve bračne noći počela sam osjećati nelagodu i peckanje. U početku nisam pridavala tome mnogo pažnje. Govorila sam sebi da je to normalno, jer nikada ranije nisam imala intimne odnose. Ali dani su prolazili, a peckanje nije prestajalo. Naprotiv, postajalo je sve neugodnije. Ponekad me boljelo čak i dok sam hodala ili sjedila. Suprugu nisam željela ništa govoriti. Bilo me stid, a ujedno sam se plašila da će pomisliti kako nešto nije u redu sa mnom. Nakon desetak dana odlučila sam otići ginekologu. Doktor me ljubazno primio i pitao zbog čega sam došla. Objasnila sam mu da sam se nedavno udala, da mi je to bilo prvo intimno iskustvo i da od tada osjećam neugodno peckanje. Pažljivo me saslušao, a zatim obavio pregled. Kada je završio, pogledao me ozbiljno i postavio pitanje koje nisam očekivala: „Jeste li razgovarali sa suprugom o njegovom zdravlju prije nego što ste stupili u intimne odnose?“ Zbunjeno sam ga pogledala. „Nisam, doktore. Zašto me to pitate?“ Doktor je zastao, a zatim mirno odgovorio: „Primijetio sam znakove upale. Moguće je da imate infekciju, ali moramo uraditi dodatne nalaze kako bismo saznali uzrok.“ U tom trenutku osjetila sam kako mi srce ubrzano kuca. „Ali, doktore, ja prije braka nikada nisam bila ni s kim!“ „To ne znači da ste vi nešto pogriješili“, odgovorio je. „Postoje različiti uzroci ovakvih tegoba. Neke infekcije mogu se prenijeti intimnim kontaktom, dok druge nemaju nikakve veze s tim.“ Dao mi je uputnice za analize i objasnio da ne trebam donositi zaključke prije rezultata. Tri dana kasnije zazvonio mi je telefon. Zvali su me iz ordinacije i zamolili da dođem po nalaze. Kada sam ušla, doktor mi je rekao da je utvrđena infekcija koja se može prenijeti spolnim putem i da bi se i moj suprug trebao testirati. Osjetila sam kako mi se tlo izmiče pod nogama. „Kako je to moguće?“, prošaputala sam. Doktor mi je objasnio da nalaz ne može dokazati kada je infekcija nastala niti sam po sebi potvrditi nevjeru. Te večeri sjela sam preko puta supruga i ispričala mu sve. Najprije je šutio. Zatim je spustio pogled i rekao: „Postoji nešto što sam ti trebao reći prije našeg vjenčanja.“ U tom trenutku suze su mi krenule niz lice. Priznao mi je da je prije našeg upoznavanja imao vezu i da nikada nije obavio testiranje. Rekao je da nije znao da bi mogao imati infekciju jer nije osjećao nikakve simptome. Nisam znala šta me više boljelo — sama dijagnoza ili činjenica da nikada nismo otvoreno razgovarali o tako važnim stvarima. Ipak, odlučila sam da ne donosim odluke u ljutnji. Suprug je otišao na pregled, oboje smo slijedili upute ljekara i nakon odgovarajućeg liječenja moje tegobe su prestale. Ali ono što se dogodilo promijenilo je naš brak. Shvatila sam da ljubav nije samo obećanje izgovoreno pred porodicom i prijateljima. Ljubav znači iskrenost, odgovornost i spremnost da zaštitimo jedno drugo. Danas, kada se sjetim tog perioda, najviše žalim što sam toliko dugo šutjela zbog stida. Zato ovu priču dijelim sa svim ženama: nemojte trpjeti bol i peckanje misleći da je to nešto što jednostavno morate izdržati. Potražite pomoć ljekara, razgovarajte s partnerom i nikada se nemojte stidjeti brinuti o vlastitom zdravlju. Jer ponekad jedan odlazak doktoru ne promijeni samo naše zdravlje — nego i način na koji gledamo na osobu s kojom dijelimo život.

Imala sam 23 godine kada sam se udala. Bila sam potpuno nevina i vjerovala sam da će moj brak biti početak najljepšeg perioda mog života. Voljela sam svog supruga i jedva čekala da započnemo zajednički život.

Međutim, već nakon prve bračne noći počela sam osjećati nelagodu i peckanje. U početku nisam pridavala tome mnogo pažnje. Govorila sam sebi da je to normalno, jer nikada ranije nisam imala intimne odnose.

Ali dani su prolazili, a peckanje nije prestajalo. Naprotiv, postajalo je sve neugodnije. Ponekad me boljelo čak i dok sam hodala ili sjedila.

Suprugu nisam željela ništa govoriti. Bilo me stid, a ujedno sam se plašila da će pomisliti kako nešto nije u redu sa mnom.

Nakon desetak dana odlučila sam otići ginekologu.

Doktor me ljubazno primio i pitao zbog čega sam došla. Objasnila sam mu da sam se nedavno udala, da mi je to bilo prvo intimno iskustvo i da od tada osjećam neugodno peckanje.

Pažljivo me saslušao, a zatim obavio pregled.

Kada je završio, pogledao me ozbiljno i postavio pitanje koje nisam očekivala:

„Jeste li razgovarali sa suprugom o njegovom zdravlju prije nego što ste stupili u intimne odnose?“

Zbunjeno sam ga pogledala.

„Nisam, doktore. Zašto me to pitate?“

Doktor je zastao, a zatim mirno odgovorio:

„Primijetio sam znakove upale. Moguće je da imate infekciju, ali moramo uraditi dodatne nalaze kako bismo saznali uzrok.“

U tom trenutku osjetila sam kako mi srce ubrzano kuca.

„Ali, doktore, ja prije braka nikada nisam bila ni s kim!“

„To ne znači da ste vi nešto pogriješili“, odgovorio je. „Postoje različiti uzroci ovakvih tegoba. Neke infekcije mogu se prenijeti intimnim kontaktom, dok druge nemaju nikakve veze s tim.“

Dao mi je uputnice za analize i objasnio da ne trebam donositi zaključke prije rezultata.

Tri dana kasnije zazvonio mi je telefon. Zvali su me iz ordinacije i zamolili da dođem po nalaze.

Kada sam ušla, doktor mi je rekao da je utvrđena infekcija koja se može prenijeti spolnim putem i da bi se i moj suprug trebao testirati.

Osjetila sam kako mi se tlo izmiče pod nogama.

„Kako je to moguće?“, prošaputala sam.

Doktor mi je objasnio da nalaz ne može dokazati kada je infekcija nastala niti sam po sebi potvrditi nevjeru.

Te večeri sjela sam preko puta supruga i ispričala mu sve.

Najprije je šutio. Zatim je spustio pogled i rekao:

„Postoji nešto što sam ti trebao reći prije našeg vjenčanja.“

U tom trenutku suze su mi krenule niz lice.

Priznao mi je da je prije našeg upoznavanja imao vezu i da nikada nije obavio testiranje. Rekao je da nije znao da bi mogao imati infekciju jer nije osjećao nikakve simptome.

Nisam znala šta me više boljelo — sama dijagnoza ili činjenica da nikada nismo otvoreno razgovarali o tako važnim stvarima.

Ipak, odlučila sam da ne donosim odluke u ljutnji.

Suprug je otišao na pregled, oboje smo slijedili upute ljekara i nakon odgovarajućeg liječenja moje tegobe su prestale.

Ali ono što se dogodilo promijenilo je naš brak.

Shvatila sam da ljubav nije samo obećanje izgovoreno pred porodicom i prijateljima. Ljubav znači iskrenost, odgovornost i spremnost da zaštitimo jedno drugo.

Danas, kada se sjetim tog perioda, najviše žalim što sam toliko dugo šutjela zbog stida.

Zato ovu priču dijelim sa svim ženama: nemojte trpjeti bol i peckanje misleći da je to nešto što jednostavno morate izdržati. Potražite pomoć ljekara, razgovarajte s partnerom i nikada se nemojte stidjeti brinuti o vlastitom zdravlju.

Jer ponekad jedan odlazak doktoru ne promijeni samo naše zdravlje — nego i način na koji gledamo na osobu s kojom dijelimo život.

administrator

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *