By # SA 20 GODINA PRVI PUT SAM OTIŠLA KOD GINEKOLOGA! Doktorica me ismijavala jer sam nevina, a nakon pregleda me bijesna istjerala iz ordinacije! Razlog me ostavio u šoku!
Odrasla sam u malom selu, daleko od gradske gužve, velikih bolnica i svih onih stvari koje su mojim vršnjakinjama bile sasvim normalne.
Imala sam dvadeset godina, nikada nisam imala momka niti intimne odnose s muškarcem. Nisam se zbog toga stidjela. Jednostavno sam smatrala da za sve postoji pravo vrijeme.
Moja majka je, međutim, bila drugačijeg mišljenja kada je riječ o zdravlju.
„Kćeri, moraš otići kod ginekologa. Nije važno što nemaš momka. Žensko zdravlje se mora čuvati“, ponavljala mi je.
Dugo sam odbijala. Bilo me stid, a iskreno, i strah.
Na kraju sam ipak pristala.
Tog jutra obukla sam najljepšu odjeću koju sam imala. Ustala sam rano, istuširala se i pažljivo pripremila za pregled.
Čak sam uklonila sve dlačice s intimnog područja jer sam mislila da je to potrebno.
Nisam znala da za ginekološki pregled takvo nešto uopće nije neophodno.
Kada sam stigla u dom zdravlja, srce mi je lupalo kao ludo.
U čekaonici je sjedilo nekoliko žena. Neke su bile trudne, druge su razgovarale o djeci i porodici.
Osjećala sam se kao da sam zalutala na mjesto na kojem ne pripadam.
Nakon pola sata medicinska sestra prozvala je moje ime.
Ušla sam u ordinaciju.
Za stolom je sjedila doktorica srednjih godina, ozbiljnog izraza lica.
„Koliko imaš godina?“, upitala je.
„Dvadeset.“
„Kada si posljednji put bila na ginekološkom pregledu?“
„Nikada. Ovo mi je prvi put.“
Podigla je obrve.
„Kako misliš nikada?“
„Pa… nisam imala potrebe. Nikada nisam imala intimne odnose.“
Doktorica se nasmijala.
U početku sam mislila da je nešto pogrešno razumjela.
„Dvadeset godina i još si nevina?“, upitala je s podsmijehom.
Osjetila sam kako mi lice gori.
„Jesam“, odgovorila sam tiho.
„Dobro, dobro. Svašta čovjek danas čuje“, promrmljala je.
Već tada sam poželjela ustati i otići.
Ali sjetila sam se majke i odlučila izdržati.
Kada mi je rekla da se pripremim za pregled, poslušala sam je.
Čim je primijetila da sam potpuno obrijala intimno područje, ponovo je počela komentarisati.
„A za koga si se tako sredila ako nemaš momka?“
Zanijemila sam.
„Mislila sam da tako treba zbog pregleda“, prošaptala sam.
„Nema potrebe za tim. Ko te tome naučio?“
Nije me toliko povrijedilo pitanje koliko način na koji ga je izgovorila.
Osjećala sam se poniženo.
Pregled je kratko trajao. Doktorica je rekla da ne vidi ništa zabrinjavajuće, ali nije mi objasnila gotovo ništa o tome šta je uradila.
Kada sam se obukla, skupila sam hrabrost da postavim pitanje.
„Doktorice, mogu li vas nešto pitati?“
„Reci.“
„Ako nikada nisam imala odnose, mogu li ipak dobiti neku ginekološku bolest?“
Pogledala me kao da sam postavila najgluplje pitanje na svijetu.
„Naravno da možeš. Zar to ne znaš?“
„Ne znam. Zato sam i došla.“
Duboko je uzdahnula.
„Nemam ja vremena da te učim osnovnim stvarima. Trebala si se ranije informisati.“
U tom trenutku oči su mi se napunile suzama.
Ali ono najgore tek je slijedilo.
Pitala sam je još nešto.
**„Doktorice, ako sam nevina, znači li to da nikada nisam mogla imati neku infekciju?“**
Tada je potpuno izgubila strpljenje.
„Djevojko, ja imam punu čekaonicu! Ne mogu se cijeli dan baviti tvojim pitanjima!“
Ustala je, otvorila vrata i rekla:
„Pregled je završen. Izađi, molim te!“
Osjećala sam se kao da me istjerala iz ordinacije.
Izašla sam crvena u licu.
Medicinska sestra me pogledala, ali ništa nije rekla.
Na hodniku sam sjela na klupu i zaplakala.
Nisam plakala zbog pregleda.
Plakala sam jer sam prvi put skupila hrabrost da se pobrinem za svoje zdravlje, a osoba od koje sam očekivala razumijevanje učinila je da se osjećam glupo i bezvrijedno.
Kada sam stigla kući, majka me dočekala na vratima.
„Kako je bilo, kćeri?“
Nisam mogla odgovoriti.
Samo sam je zagrlila i počela plakati.
Ispričala sam joj sve.
Majka je dugo šutjela.
Zatim je izgovorila nešto što nikada neću zaboraviti.
**„Kćeri, nije sramota ne znati. Sramota je kada neko ko zna ponižava onoga ko je došao da nauči.“**
Sljedećeg dana majka je nazvala dom zdravlja.
Zatražila je razgovor s odgovornom osobom i objasnila šta se dogodilo.
Nekoliko dana kasnije pozvali su me na razgovor.
Bila sam uplašena.
Mislila sam da će me ponovo neko kritikovati.
Ali dočekala me druga doktorica.
Bila je starija, sijede kose i toplog osmijeha.
„Čula sam da si imala neugodno iskustvo“, rekla je.
Klimnula sam glavom.
„Želim da znaš nešto. Nijedna žena ne treba osjećati stid zato što je došla na pregled. Nije važno ima li dvadeset ili šezdeset godina, je li imala intimne odnose ili nije.“
Prvi put sam osjetila olakšanje.
Zatim mi je objasnila stvari koje mi niko ranije nije rekao.
Da neke ginekološke tegobe i infekcije mogu nastati i bez seksualnih odnosa.
Da intimno područje nije potrebno brijati zbog pregleda.
Da se pregled prilagođava potrebama i zdravstvenoj historiji pacijentice.
I da imam pravo pitati šta će se raditi, zašto je potrebno i pristati ili odbiti određeni postupak.
A onda je rekla rečenicu koju ću pamtiti cijelog života.
**„Dobar ljekar ne liječi samo tijelo. On mora znati sačuvati i dostojanstvo čovjeka koji mu je ukazao povjerenje.“**
Tog trenutka sam ponovo zaplakala.
Ali ovaj put od olakšanja.
Doktorica mi je pružila maramicu.
„Nemoj zbog jednog lošeg iskustva odustati od brige o sebi“, rekla je.
I nisam.
Danas imam dvadeset četiri godine.
Redovno se savjetujem s ginekologom o pregledima koji su mi potrebni i više se ne bojim postavljati pitanja.
A kada neka moja prijateljica kaže da je sramota otići kod ginekologa, uvijek joj ispričam svoju priču.
Ne zato da bih nekoga osudila.
Nego zato što želim da svaka djevojka zna da ima pravo na poštovanje.
**Nevinost nije sramota. Nedostatak iskustva nije sramota. Postavljati pitanja nije sramota.**
Sramota je ismijavati osobu koja je došla potražiti stručnu pomoć.
Nikada neću zaboraviti svoj prvi odlazak ginekologu.
Ali još manje ću zaboraviti ono što sam tada naučila.
**Niko nema pravo učiniti da se osjećaš manje vrijednom zato što nešto ne znaš, posebno kada si došla upravo zato da dobiješ pomoć.**
*Fiktivna životna priča, inspirisana temom dostojanstva i poštovanja pacijentica.*
