By Moja odluka da stanem pred oltar s čovjekom kojeg jedva poznajem činila se kao potpuno sulud čin u očima svih koji su me poznavali. Učinila sam to na njegov rođendan, svjesna da mu je preostalo još samo nekoliko tjedana života i da je opaka bolest već uzela maha. Pristala sam biti njegova supruga samo kako bih mu ispunila posljednju želju i unijela malo svjetla, nade i ljudske topline u njegove posljednje dane. Nisam tražila ništa zauzvrat, niti sam mogla naslutiti kamo će me ta neobična i teška odluka odvesti.
Nakon što je preminuo i nakon što smo završili sve tužne pripreme za njegov ispraćaj, činilo se da je moja uloga u toj kratkoj, ali izuzetno potresnoj priči završena. No, samo nekoliko dana nakon sprovoda, dok sam se još uvijek pokušavala priviknuti na tišinu praznog stana, netko je snažno pokucao na moja vrata. Pred njima je stajao njegov opunomoćeni odvjetnik s ozbiljnim, gotovo zagonetnim izrazom lica i debelom omotnicom u ruci, a riječi k
