Seljak prodavao krompir na pijaci, a zgodna gospođa dolazila svaki dan: Kada joj je postavio bezobrazno pitanje, nije ni slutio šta ga čeka!

### Seljak prodavao krompir na pijaci, a zgodna gospođa dolazila svaki dan: Kada joj je postavio bezobrazno pitanje, nije ni slutio šta ga čeka!

Na jednoj gradskoj pijaci svakog jutra svoje mjesto zauzimao je seljak koji je prodavao krompir. Bio je poznat po dobrom raspoloženju, šalama i tome što je uvijek imao neku zanimljivu priču za svoje mušterije.

Među redovnim kupcima posebno mu je zapala za oko jedna zgodna, dotjerana gospođa. Svakog dana dolazila je na njegovu tezgu, kupovala nekoliko kilograma krompira i ljubazno se osmjehivala.

Seljak je vremenom počeo sve više obraćati pažnju na nju. Jednog dana skupio je hrabrost i postavio joj prilično nepristojno pitanje:

– Gospođo, nemojte se ljutiti, ali biste li vi meni nekada dali malo ribe?

Žena ga je pogledala zaprepašteno, a zatim se naljutila.

– Sram vas bilo! Zar se tako razgovara s jednom damom? Kako vas nije stid?!

Seljak je samo slegnuo ramenima i nastavio slagati krompir.

Međutim, dogodilo se nešto neobično. Gospođa je i narednog dana ponovo došla. I sljedećeg. I tako sedmicama.

Seljak je pomislio da možda ipak ima šanse, pa je jednog jutra ponovo pokušao:

– Gospođo, ja vas opet pitam, hoćete li mi dati malo ribe?

Ovoga puta žena se nije naljutila. Samo ga je odmjerila od glave do pete, nasmiješila se i rekla:

– Dobro, kad si već toliko uporan, dođi večeras na ovu adresu. Ali nemoj kasniti!

Pružila mu je papirić s adresom i otišla.

Seljak nije mogao vjerovati svojoj sreći. Jedva je dočekao kraj pijace, pokupio robu i požurio kući da se okupa, obrije i obuče najbolje što ima.

Kada je stigao na adresu, gospođa ga je dočekala nasmijana.

– Uđi, čekala sam te!

Nakon nekoliko minuta oboje su se raskomotili, a kada je gospođa ugledala šta seljak ima na sebi, ostala je bez riječi.

Na njegovoj majici velikim slovima pisalo je:

„NAJBOLJI KROMPIR U GRADU – A RIBU PRIMAM U ZAMJENU!“

Gospođa je prasnula u smijeh.

– Pa čovječe, jesi li ti normalan? Šta je to na tebi?!

Seljak je zbunjeno pogledao majicu i odgovorio:

– Pa šta je, gospođo? Vi ste mislili da se ja šalim? Ja sam ozbiljan trgovac! Krompira imam koliko hoćete, samo mi riba treba za večeru!

Gospođa se uhvatila za stomak od smijeha, a onda mu rekla:

– Čekaj, znači ti si sve vrijeme stvarno tražio ribu?!

Seljak je ozbiljno klimnuo glavom.

– Naravno! A šta ste vi mislili?

Kažu da je gospođa te večeri prvi put u životu ostala bez odgovora, a seljak se kući vratio s dvije kile ribe i pričom koju je prepričavao cijeloj pijaci!

administrator

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *