By ### VIDIO JE MOJU TRUDNIČKU SLIKU I POLUDIO: Prijetio je da dolazi po svoje dijete, a onda sam mu poslala fotografiju bebe koja ga je ostavila bez riječi!
Devet mjeseci nakon našeg raskida mislila sam da je prošlost konačno ostala iza mene. Nisam očekivala da će jedna stara fotografija na Facebooku ponovo otvoriti vrata čovjeku kojeg sam jedva uspjela zaboraviti.
Bila je obična večer. Sjedila sam na kauču, dok je moja beba mirno spavala u krevetiću. Telefon je iznenada zavibrirao.
Poruka je bila od mog bivšeg dečka Marka.
„Vidio sam ti sliku na Facebooku. TRUDNA SI???“
Nisam mogla vjerovati svojim očima. Fotografija je bila stara nekoliko mjeseci, snimljena dok sam još bila trudna.
Nisam željela razgovarati s njim, ali prije nego što sam uspjela zaključati telefon, stigla je nova poruka.
„DA LI JE OVO MOJE DIJETE?“
Srce mi je počelo ubrzano kucati.
„Prekinuli smo prije devet mjeseci. Pusti me na miru“, odgovorila sam.
Ali Marko nije odustajao.
„ODGOVORI MI! JE LI TO MOJE DIJETE? NEMOJ DA DOLAZIM TAMO!“
Odmah zatim stigla je još jedna poruka.
„SPREMAM SE I STIŽEM! MISLILA SI SAKRITI DA ĆU BITI OTAC?“
Duboko sam udahnula. Znala sam da je vrijeme da mu kažem istinu.
„Marko, to je stara fotografija. Rodila sam prije nekoliko mjeseci. Ako toliko želiš znati, poslat ću ti sliku bebe.“
Otvorila sam galeriju i pronašla fotografiju svog mališana. Na slici je spavao, umotan u bijelu dekicu, s malim osmijehom na licu.
Poslala sam fotografiju.
Nekoliko sekundi nije bilo odgovora.
Onda se pojavilo: „Piše…“
Pa nestalo.
Ponovo: „Piše…“
Napokon je stigla poruka.
„ČEKAJ… KAKO JE OVO MOGUĆE?“
„Šta ti nije jasno?“, upitala sam.
„Pa… ovo dijete… ima iste oči kao moj brat.“
U tom trenutku osjetila sam kako mi se krv ledi u žilama.
Nisam odgovorila.
Jer ono što Marko nije znao bilo je mnogo komplikovanije od obične fotografije.
Njegov brat Nikola bio je jedina osoba koja mi je pomogla kada me Marko ostavio. Bio je uz mene tokom najtežih mjeseci, vodio me na preglede i donosio stvari za bebu.
Ali postojala je jedna tajna koju sam čuvala čak i od njega.
Marko je ponovo napisao:
„Čekaj malo… Nikola mi je prije tri mjeseca rekao da će postati otac. Nemoj mi reći da je to tvoje dijete?!“
Ruke su mi zadrhtale.
„Marko, molim te, nemoj praviti probleme.“
„ZNAČI ISTINA JE?! MOJ ROĐENI BRAT?!“
U tom trenutku začulo se zvono na vratima.
Pogledala sam prema hodniku.
Na ekranu telefona pojavila se još jedna poruka:
„OTVORI. ISPRED TVOJIH SAM VRATA.“
Prišla sam vratima i pogledala kroz špijunku.
Ali ispred nije stajao Marko.
Stajao je Nikola, blijed kao zid, držeći u rukama kovertu.
Kada sam otvorila vrata, pogledao me pravo u oči i tiho izgovorio:
„Moramo razgovarati. Marko je saznao za dijete… ali postoji nešto što ni ti ne znaš.“
Pružio mi je kovertu.
Na njoj je pisalo:
„REZULTATI DNK ANALIZE.“
A ono što je pisalo unutra promijenilo je sve što sam mislila da znam o ocu svog djeteta…
Nastavak slijedi…
