PRIJE 8 GODINA OTIŠAO SAM S DJEVOJKOM U AUSTRIJU SA SAMO 400 EURA I 10 RIJEČI NJEMAČKOG! MISLILI SMO DA NAM JE ŽIVOT KRENUO IZ SNOVA, ALI NAKON MJESEC I PO DANA DOGODILO SE NEŠTO ŠTO NIKADA NEĆU ZABORAVITI!

### PRIJE 8 GODINA OTIŠAO SAM S DJEVOJKOM U AUSTRIJU SA SAMO 400 EURA! MISLILI SMO DA NAM JE ŽIVOT KRENUO IZ SNOVA, ALI NAKON MJESEC I PO DANA USLIJEDIO JE ŠOK KOJI NIKADA NEĆU ZABORAVITI!

Ispovijest inspirisana pričom o odlasku u inostranstvo.

Prije osam godina donio sam odluku koja mi je zauvijek promijenila život. Bio sam mlad, zaljubljen i uvjeren da nas negdje daleko čeka bolja budućnost.

Moja tadašnja djevojka i ja odlučili smo otići u Austriju. Nismo imali gotovo ništa. Spakovao sam nekoliko stvari, uzeo pasoš i posljednjih 400 eura koje sam uspio uštedjeti.

Njemački jezik? Znao sam možda deset riječi. Nisam znao ni kako ću razgovarati s poslodavcem, a kamoli kako ću se snaći u potpuno nepoznatoj zemlji.

Ali imao sam nju. I vjerovao sam da ćemo zajedno prebroditi sve.

Kada smo stigli u Austriju, smjestili smo se kod njene sestre. Primila nas je u svoj stan i rekla da možemo ostati dok ne stanemo na noge.

Već petog dana pronašao sam posao na građevini. Nisam birao šta ću raditi. Nosio sam materijal, čistio gradilište i radio sve što mi se kaže.

Ruke su me boljele, leđa su pucala od umora, ali svake večeri vraćao sam se kući s osmijehom.

Nekoliko dana poslije i moja djevojka pronašla je posao u frizerskom salonu.

Bili smo presretni.

Pravili smo planove. Govorili smo kako ćemo iznajmiti svoj stan, kupiti automobil i jednog dana osnovati porodicu.

Mislio sam da sam najsretniji čovjek na svijetu.

A onda je, nakon mjesec i po dana, sve počelo da se mijenja.

Prvo sam primijetio da se moja djevojka sve kasnije vraća s posla. Govorila je da ima mnogo mušterija, da mora ostajati duže i da joj gazdarica daje dodatne obaveze.

Nisam sumnjao.

Jedne večeri došao sam kući ranije jer je zbog kiše obustavljen rad na gradilištu.

Njena sestra sjedila je u kuhinji. Kada me ugledala, nekako čudno je spustila pogled.

„Moram ti nešto reći, ali ne znam kako“, izgovorila je.

Osjetio sam da nešto nije u redu.

„Šta se desilo? Je li ona dobro?“

Sestra je nekoliko trenutaka šutjela, a onda mi rekla:

„Ona već dvije sedmice ne radi u frizerskom salonu.“

Ostao sam nepomičan.

„Kako ne radi? Pa svako jutro odlazi na posao!“

„Znam. Upravo zato moraš razgovarati s njom.“

Te večeri nisam mogao ni jesti ni spavati.

Kada se djevojka vratila, pitao sam je gdje je bila.

„Na poslu, gdje bih bila?“, odgovorila je.

Tada sam joj rekao da znam da više ne radi u salonu.

Lice joj je problijedjelo.

Sjela je na stolicu i počela plakati.

Pomislio sam na najgore.

Ali ono što mi je priznala bilo je nešto sasvim drugo.

Izgubila je posao nakon nesporazuma s vlasnicom salona. Nije mi htjela reći jer je znala koliko se mučim na građevini i koliko nade polažem u naš zajednički početak.

Svako jutro izlazila je iz stana, obilazila salone, raspitivala se za posao i vraćala se navečer iscrpljena.

„Bojala sam se da ćeš pomisliti da sam ti teret“, rekla je kroz suze.

Te riječi pogodile su me više nego bilo šta drugo.

Prišao sam joj i zagrlio je.

„Nisam došao u Austriju zbog novca. Došao sam da zajedno gradimo život. Ako nemamo ništa, opet imamo jedno drugo.“

Prvi put otkako smo stigli u tuđu zemlju oboje smo zaplakali.

Sljedećih nekoliko sedmica bile su teške. Živjeli smo od moje plate, štedjeli na svemu i često jeli najjeftiniju hranu.

Ali nismo odustali.

Dva mjeseca kasnije pronašla je novi posao. Ubrzo smo iznajmili malu garsonjeru i počeli stvarati svoj dom.

Danas, osam godina poslije, kada se sjetim onih 400 eura, deset riječi njemačkog i straha s kojim smo krenuli, shvatim koliko smo zapravo bili hrabri.

Nismo imali novac, veze ni sigurnost.

Imali smo samo nadu.

A najveća lekcija koju sam naučio jeste da se ljubav ne dokazuje kada je sve lijepo, nego onda kada se čini da se cijeli svijet ruši.

Ipak, jedno pitanje i danas mi prolazi kroz glavu: šta bi se dogodilo da njena sestra te večeri nije progovorila?

A VI, DA STE BILI NA MOM MJESTU, BISTE LI OPROSTILI PARTNERU ŠTO VAM JE SAKRIO TAKO VAŽNU STVAR, ČAK I AKO JE TO URADIO IZ STRAHA DA VAS NE POVRIJEDI?

administrator

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *