By Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljane, redovito analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. IFIMES je povodom neustavnog djelovanja Milorada Dodika (SNSD) i dodatne eskalacije političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini (BiH) pripremio analizu aktualnih događanja u našoj zemlji.
Prenosimo analizu IFIMES-a:
Trilaterala – prvi plan SAD-a
Američka inicijativa o trilaterali SAD-Bosna i Hercegovina-Srbija učinila je Milorada Dodika (SNSD) nervoznim i isti povlači nerazumne poteze koji vode u nestanak entiteta Republika Srpska (RS). Bosna i Hercegovina i Srbija predviđene su za istovremeni ulazak u NATO i EU i čeka se rasplet pregovora između SAD i Ruske federacije. Maksimalni ustupak Srbiji je mogućnost zadržavanja statusa vojne neutralnosti, ali je obavezan ulazak u EU i obaveza da se nalazi rijetkih metala ustupi SAD. U pregovorima nije predviđeno mjesto za Dodika.
„Non-paper“ – drugi plan SAD-a
Amerikanci su pripremili još jedan „Non-paper“, koji se nalazi u Uredu visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu, a koji predstavlja drugi plan SAD-a.
Radi se o novoj preustroju Bosne i Hercegovine na regiji, bez entiteta. Svi odustaju od svojih dosadašnjih proklamiranih ciljeva. Sprovodi se svojevrsni Maršalov plan, ali nestaju tri dominantna nacionalna lidera. Formiraju se komisije za istinu i pomirenje na temelju iskustava Južnoafričke republike. Sprovode se svi zahtjevi za pridruživanje EU, ukidaju se specijalne veze.
Novina je uloga i mjesto Turske u realizaciji američkih planova. Zanimljivo je da su SAD ulogu medijatora prepustile OHR-u i visokom predstavniku, ali i EU. O čemu se zapravo radi ?
Historijski povratak Turske na Balkan i Europu
Nedavna izjava Recepa Tayyipa Erdoğana, da Turska kao punopravna članica EU može spasiti Europsku uniju od njenih kriza, bilo da je riječ o ekonomiji, odbrani, politici, sigurnosti ili međunarodnom položaju otvorila je „Pandorinu kutiju“ i Turska se, kako smatraju analitičari, ozbiljno priprema za uključivanje u sigurnosno-ekonomske tokove sa EU nakon ulaska u Siriju i dogovora s proameričkim kurdskim SDF-om, koji kontrolira četvrtinu Sirije uz pomoć 2000 američkih vojnika. Turska dobiva „odriješene ruke“ za historijski povratak na Balkan i EU. Kao članica Vijeća za implementaciju mira u BiH (PIC) i kao dio međunarodnih vojnih snaga na Kosovu iu Bosni i Hercegovini, uz podršku SAD i Rusije, Turska će postati nezaobilazan faktor rješavanja krize na Kosovu iu Bosni i Hercegovini.
Turska se imenuje kao ozbiljan partner EU zbog svojih političko-obavještajnih i sigurnosno-vojnih veza s Ukrajinom, ali i sa Rusijom i SAD-om, a posebno s islamskim zemljama, počevši od Saudijske Arabije, Irana do Iraka i Katare, pa čak i UAE. Također, Turska ima dobre odnose sa Srbijom i Hrvatskom, ali geopolitička situacija je takva da će Turska morati izvršiti koncentraciju svojih vojnih i obavještajnih snaga u Bosni i Hercegovini, kao protuteža velikodržavnim projektima, ne samo Srbije, nego Hrvatske, Mađarske i Albanije. Turska bi imala ulogu čuvara balkanskih granica i zaštite suverenosti Bosne i Hercegovine. Podsjećamo na nedavnu izjavu predsjednika Republike Turske Recepa Tayyipa Erdoğana, da Turska neće dozvoliti da se ponove patnje Bosne i Hercegovine iz 1990-ih godina. „Nastavit ćemo naše inicijative dok ne bude postignuto trajno rješenje. Ne osjećam čak ni potrebu da kažem kako se nećemo suzdržavati i od odlučnijeg stava ako je to potrebno. Nema više Turske iz perioda Alije Izetbegovića, predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, danas postoji druga Turska. Zbog toga će i koraci koje ćemo poduzeti biti značajno drugačiji”, rekao je Erdoğan.
Potrebno je napomenuti da je Azerbajdžan uz pomoć Turske povratio okupirana područja u regiji Nagorno-Karabah i uspostavio svoju cjelovitost i suverenitet na cijelom teritoriju što potvrđuje odlučnost i rastući utjecaj Turske.
Zašto Mađarska podržava Dodika?
Zamjenik ministra vanjskih poslova i trgovine Mađarske Levente Magyar izjavio je da „Zapad uvijek odlučuje o Istočnoj Europi bez saznanja i poznavanja povijesti“.
„Mađarska je tu u susjedstvu, na samo 70 kilometara. Prošlo je vrijeme kada je Mađarska bila samo promatrač događaja. Odlučili smo se za politiku razumijevanja i protiv namjere Zapada”, naveo je Levente Magyar.
Naravno, tih 70 km prelazi preko teritorije Republike Hrvatske i poznato je da Mađarska polaže pravo na teritorije Republike Hrvatske, Rumunjske, ali i Srbije i Slovenije. Prema određenim saznanjima Velika Britanija neće dozvoliti prekrajanje granica Bosne i Hercegovine i spremna je vojno reagirati, a Viktora Orbána postavlja u ravan s Vladimirom Putinom.
Analitičari upozoravaju na moguće buduće aktivnosti slovačkog premijera Roberta Fica i Slovačke, koji je spreman da se uključi u dodatnu destabilizaciju Bosne i Hercegovine kao „ispomoć“ i podrška Orbánovim nastojanjima i aktivnostima u Bosni i Hercegovini.
Lideri trojke „izgubljeni u svemiru“
Tzv. lideri trojke (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) su osobe koje su pospješile secesionističku politiku Milorada Dodika. Zbog „fotelja“ ispunjavaju sve želje i zahtjeve Milorada Dodika (SNSD) i Dragana Čovića (HDZBiH) i njihov nerad i neznanje je srazmjerno planovima Dodika i Čovića za razbijanje BiH izazvalo ogromnu štetu.
Njihove ostavke na državne funkcije najbolje su rješenje za Bosnu i Hercegovinu do realizacije američkih planova, formiranje ekspertne vlade se nameće kao imperativ.
Javašluk trojice tzv. lidera trojke (Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto) je eliminirao opoziciju iz Republike Srpske i sve dok je Dodik politički aktivan stvaraju se problemi. Nažalost „većina političkih Bošnjaka“ su se trudili pomoći Dodiku u procesu pred Sudom BiH, zbog toga je i presuda takva kakva jeste – loša.
Dodik kao Radovan Karadžić
Dodikovi saradnici, jataci i „pomagači“ bukvalno propisuju planove koje je Radovan Karadžić (SDS) pravio sa Slobodanom Miloševićem i to pokušavaju preko Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) pretočiti u nekoliko zakona. Posebno je agilan Siniša Karan, koji podsjeća na Biljanu Plavšić. Dodik vodi Republiku Srpsku u nestanak, jer zapad neće ponoviti grešku Richarda Holbrooka i grešku američkih demokrata koji su etnički očišćenu teritoriju legalizirali kao entitet u Bosni i Hercegovini. Američki Republikanci tu grešku neće ponoviti u situaciji kada pokušavaju zatvoriti sve svjetske sukobe i uspostaviti odnose s Rusijom i Kinom na novim osnovama. Ugrožava se i Srbija. Demonstracije u Srbiji su djelomično zasluga i Dodikove politike taoca, koju je primjenjivao Karadžić prema Miloševiću dok obojica nisu završila u Den Hagu na Međunarodnom kaznenom sudu (ICTY) kao ratni zločinci.
EU, BiH i OHR
Bosna i Hercegovina je šansa za EU da ne uđe u nove probleme. Prepuštanje da SAD imaju isključivi patronat nad Balkanom predstavlja veliki udarac za EU. Ukoliko nesposobna tzv. trojka (SDP, Narod i pravda i Naša stranka) ne uvede u vlast opoziciju iz Republike Srpske, onda visoki predstavnik u BiH (OHR) treba pristupiti mjerama zabrane političkog djelovanja Milorada Dodika i tako olakšati provođenje predviđenih planova. Potrebno je uvesti EU u svakojaku zaštitu BiH i otvoriti put da se uspostavi trajan mir i dugoročna stabilnost u Bosni i Hercegovini. Analitičari smatraju da je projekcija sa Turskom najsvrsishodnija za Balkan i Bosnu i Hercegovinu. „Europska sigurnost bez Turske je nezamisliva. Europa više ne uspijeva održati svoj status globalne sile zbog neuključivanja Turske u Uniju“, kazao je Erdoğan.
Hoće li biti rata u Bosni i Hercegovini?
Kao što se uvijek s velikom pažnjom promatraju i analiziraju događanja u Njemačkoj, jer je ta zemlja uzrokovala dva svjetska rata tako da je potreban oprez kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Svaka radikalizacija u Njemačkoj izaziva oprez i zabrinutost ostatka svijeta.
Analitičari smatraju da aktualna dešavanja u Bosni i Hercegovini zahtijevaju oprez i zabrinutost ne samo zbog historijskih razloga, jer je 1914. godine, jednim od najsudbonosnijih atentata u čitavoj svjetskoj historiji na austrougarskog prestolonasljednika i nadvojvodu Franje Ferdinanda u Sarajevu, pružen povod za Prvi svjetski rat nego i zbog činjenice da je Bosna i Hercegovina bila u nedavnoj prošlosti (1992-1995). žrtva okrutnog rata i vojne agresije, ukoliko bi se ponovilo da ne bi više bio lokalni rat nego rat europskih razmjera s nesagledivim posljedicama i to je realna prijetnja i opasnost. Aktualna kriza u Bosni i Hercegovini nije samo politička ona i sigurno se navodi u analizi.
