By Danas vam donosimo jednu jako zanimljivu priču.Naime radi se o Dženanu Ćišiću koji je 2014. godine donio odluku koju tada nije mogao slutiti da će mu promijeniti život. Napustio je Bosnu i uputio se u Njemačku sa skromnim ciljem – da ostane tri mjeseca, zaradi nešto novca i vrati se kući. Međutim, umjesto kratkotrajnog boravka, ostao je čitavu deceniju, gradeći priču koju nisam mogao zamisliti.
Prve dane u Njemačkoj proveo je na gradilištu, bez znanja jezika, bez adekvatnih papira i bez prethodnog iskustva u fizičkim poslovima. Kaže da mu nije bilo lako priznati da je u Bosni bio muzičar, školovani klarinetist koji je predavao muziku. Ali tada, na početku emigrantske priče, sve što je imao bile su ruke spremne za rad i vjeru da je došao zarad boljeg života. Kada je izrazio sumnje u vezi sa zaposlenjem – zbog nedostatka dokumentacije, znanja jezika i financijskih sredstava – rečeno mu je: „Zaradićeš, ne brini.“ Tako je i bilo.
Dženan je vremenom naučio njemački, sredio dokumentaciju i pronašao posao u restoranu. Bio je uporan, radan i posvećen. Tijekom godina pomagao je i drugim ljudima sa Balkana da se snađu u stranoj zemlji. Iako mu je fizički rad bio stran u Bosni, u Njemačkoj je naučio da ga poštuje – jer je to bio put do samostalnosti i dostojanstva.
Unatoč stabilnom poslu, troškovi života postajali su sve veći. Plaćanje kirije postalo je teško izvodljivo, a njegova mu vjera nije dopuštala da uzme kredit, pa je odlučio kupiti trošnu kuću i uložiti u nešto što će zaista biti njegovo. Poslao je više od 70 ponuda za nekretnine, tražeći ono što sebi može priuštiti. I onda, dok je bio na poslu, zazvonio mu je telefon. Neznan glas sa druge strane rekao mu je: „Čestitamo, pobedili ste na dražbi!“
Kupovina kuće bila je samo početak nove avanture. U narednih 11 mjeseci, Dženan je samostalno renovirao svoj novi dom. U kući je zatekao stare stvari koje je prethodna vlasnica ostavila. Nije želio da sve odmah baci, već je fotografirao predmete, podijelio ih na internetu i nudio drugima na poklon – vjerujući da će nekome možda biti od koristi. Više od svega želeo je da očisti prostor, da ga oslobodi prošlosti i udahne mu novi život.
Jedan od komšija mu je dao savjet koji će mu se isplatiti više nego što je mogao zamisliti: da pažljivo pregleda sve knjige i predmete, jer je moguće da se nešto važno skriva među njima. Ubrzo je u kuhinji pronašao kovertu s dvadeset eura – što ga je, kaže, ispunilo ogromnom radošću. Bio je to tek početak. Među knjigama je našao još jednu kovertu, sa mnogo većom sumom novca.
Novac koji je pronašao bio je, kako kaže, dovoljno vrijedan da pokrije sve troškove obnove kuće, pa čak i da one koji su mu pomagali u tom procesu. Veruje da je to bio šteđevni fond prethodne vlasnice, zaboravljen ili ostavljen s namerom. U svakom slučaju, taj neočekivani nalaz došao je u trenutku kada mu je najviše trebalo – ne samo materijalno, već i kao potvrda da život zna da nagradi strpljenje i pošten trud.
Dženan danas živi u toj istoj kući, s ponosom što ju je sam obnovio. Njegova priča nije samo o migraciji i radu u inozemstvu – ona je priča o hrabrosti, vjeri i upornosti. Od čovjeka koji je u Bosni svirao klarinet, do radnika na baušteli, do vlasnika kuće u tuđoj zemlji – Dženan je uspio ne zato što mu je bilo lako, već zato što nije odustajao.
Njegov primjer je podsetnik svima koji odlaze „na par mjeseci“, da nekada život ima drugačije planove. A ono što odlučimo da uradimo s tim planovima, upravo to nas definira.
