By Sinoć je moj dečko klekao, izvadio prsten i zaprosio pred cijelom mojom porodicom i prijateljima. Na zaprepaštenje svih, rekla sam “Ne”, zgrabila svoju torbu, sjela u auto i pobjegla.
Od sinoć sam u hotelu, na telefonu 1.000 propuštenih poziva i poruka, svi me osuđuju kako sam mogla da ostavim tako finog, lijepog, dobrog, bogatog, školovanog dečka pored koga bih živjela k’o kraljica.
Niko od njih ne zna da već 6 mjeseci…
NASTAVAK
Niko od njih ne zna da već 6 mjeseci pokušavam da ostavim tog finog i dobrog dečka čiju mračnu stranu još ne poznaju, dečka koji me ucjenjuje, prijeti i progoni i koji mi je život pretvorio u pakao.
Razmišljam da ostanem još par dana u hotelu, a onda da kupim kartu u jednom pravcu i bježim negdje preko da započnem novi život.
BONUS
“Vraćam se kući neki dan busem..”
Ja tati inače uvijek pošaljem poruku da me sačeka na stanici ako se baš kasno vraćam. Izlazim ja na stanicu, tate nema, a za mnom izlaze ta 3 momka.
Krenem ja lagano ka zgradi, tata se ne javlja na telefon, toliko sam se uplašila jer su i oni krenuli za mnom i doviknuli mi nešto.
Samo što nisam počela da plačem od straha, vidim ide prema meni… ”
Toliko mi je lakše bilo, tata stao da me zagrli, vidio migrante i oni se samo okrenuli i otišli u suprotnom smjeru.
Kad sam pričala ovo drugaricama, rekli su mi da sam rasista, što sam odmah pomislila da će nešto da mi urade itd. Pa pratili su me a i koliko puta sam čula da širom Evrope napadaju djevojke, nije mi svejedno, doduše isto bih se toliko uplašila da me 3 momka prate i da nisu migranti.
Al eto ja sam rasista jer mi nije svejedno da me neko prati, a prije mjesec dana dedu su mi migranti ispred zgrade istukli i opljačkali.”
