By “Duga veza, riješim da joj kupim plakar za sobu jer je njen bio iz doba SFRJ.
Plan je bio da je prodavac obavesti da je dobila nagradu i da može da ode i sama odabere koji joj se sviđa, a ja poslije krišom platim jer inače ne bi prihvatila.
Dogovorim se ja sa prodavcem i čekam. Poslije nekog vremena zove ona mene, ushićeno mi ispriča sve a plakar će stići za 2-3 dana.
Odem do radnje da to platim i pitam ga što za 2 dana? On mi kaže da je moja djevojka u radnju došla sa drugim dečkom, držeći se za ruke.
Dok su razgledali bili su kao zaljubljeni golupčići, ljubili se, smejali. Lik mi je pokazao snimak kamere, sipao šećer i vodu. Kao da me je brzi voz udario. Ja sam ostao bez djevojke, a ona bez plakara.”