By Klimatske promjene više nisu apstraktna prijetnja – one već oblikuju svakodnevni život Europljana. Znanstveni savjetnici Europske unije upozoravaju da kontinent mora ozbiljno pristupiti pripremi scenarija u kojem će globalna temperatura porasti za četiri stupnja Celzija, što će imati dalekosežne posljedice po društvo, ekonomiju i životnu sredinu.
Klimatska prijetnja u Europi
Europa se suočava s brzim i intenzivnim promjenama klime. Ekstremni vremenski događaji, uključujući poplave, suše i toplotne talase, sve češće ugrožavaju živote i imovinu stanovnika. Posljednjih godina desetine tisuća Europljana izgubilo je život u toplotnim talasima, dok su poplave odnijele stotine života.
Godišnji troškovi sanacije klimatskih katastrofa u Europskoj uniji u proseku iznose oko 45 milijardi eura, što dodatno naglašava potrebu za koordiniranim pristupom u planiranju i prevenciji.
Fragmentirani pristupi EU
Trenutno su europski napori za prilagođavanje klimatskih promjena nedostatni i fragmentirani. Većina država članica ima nacionalne planove, ali se one značajno razlikuju, dok zajednička strategija EU od 2021. godine ostaje ograničena i ne pokriva sve rizike.
Ottmar Edenhofer, predsjednica Europskog znanstvenog savjetodavnog panela za klimatske promjene, ističe:
„EU nema zajedničko razumijevanje što se kolektivno smatra prioritetom za pripremu, što dovodi do nekoordiniranih procjena i otežava upravljanje rizicima.“
Priprema za scenarij od četiri stupnja
Preporuka znanstvenog odbora je da EU planira pod pretpostavkom da će kontinent do kraja ovog stoljeća biti četiri stupnja toplije u odnosu na predindustrijsku eru. Takvo zagrijavanje može imati različite posljedice:
Južna Evropa suočiće se s češćim i intenzivnijim sušama.
Priobalni gradovi i planinska područja moraju razviti različite strategije za prilagođavanje.
Smanjenje dostupnosti vode biće ozbiljan izazov – pri porastu temperature od dva stupnja, više od trećine stanovništva moglo bi se suočiti s nestašicom vode.
Ublažavanje i prilagođavanje
Europska unija već ima zakonodavstvo za smanjenje emisije stakleničkih plinova, poznato kao politika ublažavanja. Ipak, znanstvenici upozoravaju da prilagođavanje – mjere koje ublažavaju posljedice klimatskih promjena – moraju ići paralelno s ublažavanjem.
Primeri prilagođavanja uključuju:
Podsticanje poljoprivrednika na otpornije kulture i navodnjavanje koje štedi vodu.
Uvođenje urbanih zelenih površina i hladovinskih zona u gradovima pogođenim toplotnim talasima.
Unapređenje upravljanja vodnim resursima i zaštita od poplava.
Ekonomija i politika
Znanstvenici upozoravaju da neizvjesnost globalnih napora u smanjenju emisije, posebno u velikim ekonomijama, zahtijeva od EU da testira otpornost svojih planova na scenarije još većeg zagrijavanja.
Istovremeno, regulatorni paketi koji pojednostavljuju ekološke propise i izuzimaju tvrtke od obveze izvješćivanja o klimatskim rizicima mogu dodatno oslabiti sposobnost EU da reagira na klimatske izazove.
Zaključak
Europska unija mora razviti koordiniranu viziju i postaviti ciljeve prilagođavanja specifične za sektore i vremenske okvire, poput 2030. i 2040. godine. Samo kroz zajednički pristup koji kombinira ublažavanje i prilagođavanje moguće je smanjiti ekonomske i društvene posljedice klimatskih promjena.
Ekstremne klimatske promjene nisu nešto što će se dogoditi u dalekoj budućnosti – one već oblikuju život Europljana. Pravovremeno planiranje i djelovanje ključni su da bi se smanjili rizici i sačuvala otpornost društva.
Ova situacija podsjeća da je pitanje klimatske krize koje zahtijeva hitnu akciju i dugoročno planiranje na svim razinama – od lokalnog do europskog.
