By Moja starija sestra je rano ostala udovica. Živjela je preko 10 godina sama, nije željela da se viđe sa drugim muškarcima, voljela je svog muža i bila mu vjerna iako je on već davno otišao sa ovog svijeta.
Gledala sam je kako pati i u jednom trenutku mi je priznala da sve može da izdrži, ali da joj toliko treba muškarac, da naprosto zbog toga ludi. Navraćala sam je da sebi nađe nekoga, ali za to nije željela ni da čuje. Govorila sam joj da platimo nekom momku, ali ni to nije željela, boji se da se ne pročuje. Tada sam se dosjetila kako da pomognem mojoj sestri i sjetila sam se nekih scena iz filmova za odrasle, otišla sam u trgovinu ONIH igračkica da bih joj pomogla…
DODATNO
“Imam novu cimericu. Ona nikad nije dala novac za hranu, pojede moje, koristi moj šampon, moju pastu za zube.
Kad sam tražila da kupi mlijeka jer je popila moje samo se nasmijala.
Sad sam usipala laksativ u mlijeko i sok, ispekla kifle i namazala ih ricinusovim uljem. Ako tad ne prestane zamijenit ću šampon sa tekućim deterdžentom za veš.
Kad već ne možemo razgovorom riješiti problem, onda se mora nekako drugačije.”