By Odluke vezane za obrazovanje djece često su među najtežima koje roditelji donose, naročito kada su vođene najboljim namjerama, ali se kasnije pokaže da ne donose željeni efekat. Upravo o jednoj takvoj odluci nedavno je iskreno govorila pjevačica Goca Tržan, osvrnuvši se na period kada je svoju ćerku Lenu ispisala iz privatne osnovne škole i upisala u državnu.
Iako se u javnosti često stvara slika da je privatno obrazovanje automatski kvalitetnije i sigurnije, Goca priznaje da je vremenom shvatila da stvari nisu tako jednostavne.
Privatna škola nije uvijek najbolja opcija
Lena je prva četiri razreda osnovne škole pohađala privatnu obrazovnu ustanovu. U tom periodu bila je, kako Goca kaže, zaštićena i ušuškana, okružena kontrolisanim okruženjem. Međutim, nakon preseljenja porodice u drugi dio grada, pjevačica je počela da primjećuje ozbiljan problem.
Dijete nije imalo prijatelje iz kraja, nije se samostalno kretalo, nije poznavalo osnovne stvari iz svakodnevnog života u svom okruženju. Do škole je išla uz organizovani prevoz, a kontakt s vršnjacima van školskih obaveza gotovo da nije postojao.
U tom trenutku, Goca je shvatila da je u želji da obezbijedi najbolje, nesvjesno uskratila ćerki važan dio odrastanja – spontanost, socijalizaciju i osjećaj pripadnosti zajednici.
Susret s realnim životom kao važna lekcija
Odluka da Lena u petom razredu pređe u državnu školu, koja se nalazila svega nekoliko stotina metara od kuće, nije bila laka. Prvi dan je bio težak, pun straha i neizvjesnosti. Lena je bila nervozna, žalila se na bol u stomaku i nesigurnost jer nikoga ne poznaje.
Ipak, već tog istog dana kući su je ispratile nove drugarice. Vrlo brzo je počela da izlazi u kraju, stvara prijateljstva i razvija samostalnost. Taj prelaz, iako stresan u početku, pokazao se kao jedan od najzdravijih poteza za njen razvoj.
Goca danas ističe da je upravo taj susret s realnim životom pomogao njenoj ćerki da izraste u stabilnu, društvenu i zrelu mladu osobu.
Gdje je Lena danas
Lena Marinković danas privodi kraju školovanje u XV beogradskoj gimnaziji i razmišlja o narednim koracima. Njena majka otvoreno govori i o daljem obrazovanju, bez idealizovanja skupih i brzih rješenja.
Goca smatra da znanje ne zavisi isključivo od toga da li je fakultet privatni ili državni, već od lične želje za učenjem i razvojem. Ipak, naglašava da je obrazovanje važno, posebno za mlade žene, jer pruža sigurnost, širinu i mogućnost izbora.
Kada je riječ o Leninim interesovanjima, socijalne nauke su područje u kojem se posebno ističe. Rad s ljudima, psihologija, pravo ili oblasti poput ljudskih resursa, prema riječima njene majke, prirodno joj leže.
Poruka roditeljima
Iskustvo Goce Tržan nosi jasnu poruku: ne postoji univerzalno rješenje kada je obrazovanje u pitanju. Ono što je najskuplje ili najmodernije ne mora nužno biti i najbolje za dijete.
Ponekad su upravo obične škole, blizina doma, prijatelji iz kraja i svakodnevni izazovi ono što najviše doprinosi zdravom razvoju, samopouzdanju i snalažljivosti.
Ova priča nije drama, već primjer roditeljske hrabrosti da se prizna greška, preispita odluka i izabere put koji dugoročno donosi dobrobit djetetu.
