By Proces donošenja djeteta na svijet trebao bi biti najljepši trenutak u životu para. Za mene je, međutim, gotovo bio kraj. Dok sam se borila za život na porodičnom stolu, vjerovala sam da će preživljavanje te traume biti najprije izazov. No ono što je uslijedilo u sedmicama nakon povratka kući bilo je podjednako zastrašujuće – tiho, zbunjujuće i neočekivano.
Nevidljivi zid između nas
Moja supruga Ryan, koja je trebala biti moj najveći oslonac, počela je emocionalno nestajati. Umjesto bliskosti, između nas se stvorio nevidljivi zid koji je svakim danom postajao sve viši.
Najbolje prodavnice odjeće
Trenutak koji je promijenio sve
Porođaj je trajao iscrpljujućih osamnaest sati. Komplikacije su se nizale – nagli skok krvnog pritiska, hitni pozivi ljekara i tišina koja vodi krv u žilama. Sjećam se samo Ryanovog glasa koji me preklinjao da ostanem uz njega prije nego što sam utonula u mrak.
Kada sam se probudila, naša kćerka Lily je bila tu. Ali Ryan više nije bio isti. Njegov pogled na nju bio je pun straha, a ne radosti. Svaki put kada bi je uzeo u naručje, djelovao je kao da drži nešto što će se svakog trenutka slomiti. Njegova prisutnost postala je mehanička – radio je sve što treba oko bebe, ali bez trunke emocija.
Noćni nestanci i bolna istina
Ubrzo su počeli misteriozni noćni izlasci. Svake noći, oko noći, iskrao bi se iz kreveta i otišao automobilom u nepoznatom pravcu. Strah i sumnja me izjedaše: da li me vara? Da li bježi od odgovornosti roditeljstva?
Jedne noći odlučila sam da saznam istinu. Pratila sam ga i ostala zatečena. Njegov auto se zaustavio ispred skromne zgrade na kojoj je pisao „Centar za oporavak Hope“ . Kroz otvoren prozor čula sam njegov glas – glas čovjeka koji se slama pod teretom traume.
Muška postporođajna trauma je stvarna
U grupi za podršku Ryan je priznao ono što meni nije osjetio: užas koji je osjećao dok je gledao kako umirem na porodičnom stolu. Svaki put kada bi pogledao našu kćerku, vidio je podsjetnik na trenutak kada je zamalo izgubio sve. Njegova distanca nije bila nedostatak ljubavi, već mehanizam preživljavanja. Bojao se da bi prevelika ljubav prema Lily učinila njegovu bol nepodnošljivom.
Očevi, osobito nakon traumatskih porođaja, također mogu doživjeti postporođajnu traumu i depresiju. Njihova bol se često zanemaruje, jer je sav fokus usmjeren na majku i dijete.
Put ka zajedničkom iscjeljenju
Kada sam saznala istinu, sve se promijenilo. Shvatila sam da trauma ne izgleda uvijek kao suze; ponekad izgleda kao tišina, izbjegavanje i prazan pogled. Umjesto optužbi, ponudila sam mu razumijevanje.
Danas smo oboje na terapiji. Ryan ponovno drži Lily bez straha u očima. Naučili smo da ljubav ne nestaje – ona se ponekad samo sakrije iza straha. Najvažnija lekcija: kroz najteže trenutke ne moramo prolaziti sami. Iscjeljenje je moguće, ali samo ako prestanemo bježati od istine i počnemo je razgovarati
