Vremenom je odlučila da se posveti sebi – počela je da trenira, menja navike u ishrani i ulaže u svoje zdravlje. Bio sam joj podrška u svakom trenutku, pratio njen napredak i divio se njenoj upornosti.
Ali, kako su se stvari menjale spolja, promenile su se i iznutra. Počela je da se distancira, da izlazi bez mene, a razgovori su postajali sve kraći. Pre tri meseca je odlučila da raskinemo.
Ne zameram joj. Ljudi se menjaju, kao i njihove potrebe i putevi. Ipak, ne mogu reći da ne osećam tugu i razočaranje – jer sam verovao da zajedno gradimo nešto trajno.
Šta sam naučio?
Ljubav ponekad nije dovoljna. Poverenje, međusobno razumevanje i zajednički ciljevi jednako su važni. Iako ova priča nije imala srećan kraj, ne kajem se – jer sam voleo iskreno.