Nakon gubitka supruge, svu je svoju energiju usmerio na posao i brigu o svojoj maloj kćeri Emily. Da bi joj obezbedio što bolju svakodnevicu, odlučio je da unajmi kućnu pomoćnicu — osobu koja je na prvi pogled delovala ljubazno i pouzdano. Kuća je bila čista, obroci pripremljeni, a Emily — tiha i povučena. Sve je delovalo u najboljem redu.
Tog popodneva, dok je tiho ušao kroz vrata, nešto mu se učinilo drugačije. Kuća je bila mirna, previše mirna.
Dok je prolazio kroz dnevni boravak i kuhinju, primetio je da Emily obavlja zadatak koji očigledno nije bio primeren njenom uzrastu. Pored nje je stajala pomoćnica, ćutljiva i zbunjena.
— Emily, dušo, sve je u redu — rekao je blago, spuštajući se do nje i privijajući je uz sebe.
Obratio se pomoćnici mirno, ali odlučno.
— Decu učimo odgovornosti kroz ljubav, primer i razumevanje, ne pritiskom. Mislim da je vreme da završimo našu saradnju.
Nakon što je žena otišla, kuća je opet postala prostor sigurnosti i topline.
Te večeri, dok je Emily zaspala u njegovom naručju, Richard je shvatio da roditeljstvo ne znači samo pružiti materijalne uslove, već pre svega biti prisutan, pažljiv i spreman da zaštiti ono što je najvrednije.