By Čišćenje tavana deset godina nakon očeve smrti otkrilo je nešto što je zauvijek promijenilo moj odnos prema njemu. Među prašnjavim kutijama pronašla sam malu drvenu kutiju koja je čuvala pisma, crteže i sitnice koje sam kao dijete smatrala neprimjerenima.
U tim redovima otkrila sam oca kojeg nisam poznavala: čovjeka koji se borio sa vlastitim nesigurnostima, koji nije umijeo pokazati ljubav direktno, ali je u tajnosti čuvao sve što mi je bilo važno. Njegova hladnoća nije bila nedostatak osjećanja, već oklop koji nije znao kako da kože.
Čitanje pisama donelo mi je oproštaj i mir. Godinama sam nosila teret osjećaja da nisam voljena, a zapravo sam bila centar njegovog svijeta, samo u obliku koji tada nisam prepoznala.
Danas ta mala kutija stoji na vidnom mjestu u mom domu, podsjećajući me da ljubav može biti tiha, skrivena, ali uvijek prisutna. Oproštaj i razumevanje omogućili su mi da pustim gorčinu i konačno prihvatim ljubav koju sam oduvek imala – na svoj način u svom vremenu.
