By Imam 19 godina, a moja sestra 16. Naši roditelji su razvedeni već pet godina. Iako su se tada razišli, među njima nikada nije bilo teških riječi – samo tišina i neizgovorene emocije.
Nedavno nas je mama iznenadila prijedlogom da pozove tatu na ručak. Rekla je da je prošlo dosta vremena otkako smo svi bili zajedno i da bi bilo lijepo obnoviti porodične trenutke.
Tog dana, tata je donio stare video-snimke iz vremena kada smo bile male – prve korake, zajedničke osmijehe, porodične trenutke ispunjene radošću. Na kraju, prikazao je i snimak njihovog vjenčanja.
U toj tišini, oboje su se iskreno rasplakali – kao da su tada shvatili koliko osjećanja još uvijek postoji među njima.
A onda se desilo nešto posebno. Tata je izvadio malu kutijicu s prstenom i kleknuo. Pred nama, njihovom djecom, ponovo je zaprosio mamu.
Ona je rekla “da”.
Danas smo opet zajedno – porodica koja zna kako izgleda izgubiti i ponovo pronaći ono pravo. Njihova ljubav nas uči da istinske veze ne nestaju lako. To je priča koja nas podsjeća da je oprost moguć, a ljubav vječna.
