By Mi smo to odmah shvatili kao znak koliko joj je taj stari komad namještaja značio, i da ga nikako ne bismo smjeli baciti. Tako smo i učinili. Kredenac je ostao netaknut, ali je jedna fioka uvijek bila zaključana i niko nikad nije imao ključ.
Jučer, dok sam ja i majka sređivala staru kuću u kojoj je baka živjela, ispod tepiha smo pronašle mali ključić.
Bio je to upravo ključ od one misteriozne fioke!
Radoznalost nas je odmah savladala i otključale smo fioku… i tamo smo zatekle nešto što nas je sve ostavilo bez riječi:
Baka je godinama, tiho i uporno, odvajala dio svoje penzije i uspjela sakupiti čak 3.000 eura! Pored novca, u fioci su bile i neke slatkiše – par čokolada i jedan ratluk – kao da nas je htjela počastiti i poslije svog odlaska.
Ali prava poslastica bila je porukica koju je ostavila za nas:
„Djeco, ovo je moja ušteđevina za crne dane, ali pošto ste vi glupi i sigurno niste otvarali kredenac, ili snajka nisi uopšte čistila moju kuću do sad, ovo potrošite na sebe, pošto ste moju sahranu već otplatili.
Voli vas majka, svekrva, baka.“
Baka je kraljica – i po ljubavi i po smislu za humor!
Još jednom nas je naučila da se uz trud i malo mudrosti može mnogo, i da se čak i u teškim trenucima može sačuvati osmijeh.
