By Moji su imali skromnija primanja tokom mog djetinjstva i školovanja, ali sam se uvijek oblačila iznadprosječno jer mi je odjeću slala rodica iz Švicarske kad joj dosadi i često sam kupovala markirane stvari u radnji polovne odjeće za 1-2 KM. Uz to mi je mama šila neobične stvari.
Počela sam studirati tehnički fakultet, završavala sve u roku sa visokim prosjekom, na 3. godini dobijem dobru stipendiju. Stipenditor, koji je živio u inostranstvu, je došao da upozna nas 8 koje stipendira.
Meni je ukinuo stipendiju. Razlog: po odjeći i mom izgledu mu je djelovalo da meni ne treba stipendija. I danas, nakon 10 godina, me boli što mi je neko sudio po odjeći.”