By NASTAVAK PRIČE…
Moj sin se podrugljivo nasmijao i rekao:
„Mama, znaš li ti uopće koliko si sebična? Tvoj unuk se bori za zdravlje, a ti razmišljaš o ležanju na palubi broda i ispijanju koktela?“
Te riječi su me zaboljele više nego što sam očekivala. Ali ono što je rekao nakon toga potpuno me šokiralo.
„Uostalom, taj novac ionako će jednog dana biti moje nasljedstvo. Zašto bih čekao da umreš da bih ga iskoristio za svoje dijete?“
Nekoliko trenutaka samo sam ga gledala u nevjerici.
„Dakle, ti već računaš na moj novac kao da sam mrtva?“ upitala sam ga.
„Ne izvrći moje riječi, mama! Radi se o životu tvog unuka!“
Duboko sam udahnula i odgovorila:
„A gdje si bio ti kada sam ja prije tri godine završila u bolnici? Gdje si bio kada sam jedva hodala i trebala nekoga da mi donese lijekove?“
Nastala je tišina.
„Znaš li ko je tada bio uz mene? Komšinica koju jedva poznajem. A ti si mi rekao da nemaš vremena.“
Sin je pocrvenio od bijesa.
„Znači, sada se osvećuješ preko mog djeteta?“
„Ne“, odgovorila sam mirno. „Ali postoji nešto što ti nisam rekla.“
Iz torbe sam izvadila kovertu i stavila je na sto.
Kada ju je otvorio i pročitao prvi red, lice mu je potpuno problijedjelo.
„Mama… šta si to uradila?!“
A ono što sam mu tada otkrila zauvijek je promijenilo naš odnos…
Nastavak slijedi…
