By Svima nam je poznata Rada Đuričin koja je preminula , a njena smrt je ostavila veliki trag na ciijelu Srbiju posebno na njene kollege.
- Smrt Rade Đuričin, vrlo cijenjene i poštovane glumice u srpskoj kazališnoj zajednici, duboko je pogodila sve one koji su poznavali, voljeli i cijenili njezin rad. Tiho je otišla u 91. godini života, ali njeno umjetničko nasljeđe i sjećanja koja je stvorila i dalje su putokaz srpske kulture.
Sadržaj se nastavlja nakon oglasa. Izazov je artikulirati osjećaje kada ode netko tko nadilazi ulogu umjetnika; on je utjelovio bit kazališta, svjetionik radosti usred tišine i izvor nepokolebljive podrške iza zastora. Tako je otišla Rada Đuričin, istaknuta ličnost srpske umjetničke zajednice, koja nije živjela samo za umjetnost, već je zračila ljubavlju i toplinom. Njezin glas i pogled ostali su u sjećanju kao tihi odjek prošlih godina, a oni koji su je imali sreću upoznati danas ne mogu sakriti tugu. Kao što je primijetio jedan od njezinih kolega, ona zapravo nije otišla; nego je prešla u drugu fazu.
- Jedna od onih koje je ova vest duboko pogodila je Svetlana Ceca Bojković, koja je imala privilegiju da sa Radom deli scenu i značajna iskustva. Na oproštaju je iskazana duboka tuga, iskrena zahvalnost i poštovanje prema cijenjenoj ženi koju je imala čast smatrati kolegicom. Osvrćući se na zajedničko druženje u Ateljeu 212, Ceca Bojković evocirala je uspomene na prošlost, portretišući Radu kao ženu koju karakterišu neizmerna energija, duhovitost, smirenost i nepokolebljivost.
Unatoč nedavnom smanjenju broja susreta, Svetlana je vjerovala da će se Rada oporaviti, jer su joj se divili zbog upornosti i entuzijazma za život. Ona služi kao kolegica, utjelovljujući spokojnu snagu svojstvenu kazalištu. Rada je kao kolegica ostavljala dojam tolerantne i nenametljive osobe. Dosljedno se suzdržavala od pravljenja razlika među pojedincima, bez obzira na razlike u njihovim profesionalnim mišljenjima. Njezin osjećaj poštovanja kvaliteta je koja mnogima nedostaje u moderno doba.
- Osim Svetlane, od Rade se oprostila i glumica Vjera Mujović srdačnim riječima koje su nadilazile njihovo profesionalno druženje. Za nju je Rada bila ne samo oslonac i smjernica, nego i član njezine duhovne obitelji. Vera se prisjetila i njihovih zajedničkih putovanja, razgovora koje su vodili tijekom večeri, kao i smijeha i trenutaka tišine koje su proživjeli zajedno.
Među značajnim lekcijama koje je Rada prenijela bila je vrijednost šutnje — razumijevanje kada treba šutjeti i prepoznavanje da šutnja ponekad prenosi više nego što bi riječi ikada mogle. Nezaboravna prigoda koja je ostala neizbrisivo urezana u sjećanje bila je proslava iznenađenja Radina 90. rođendana koju su prošle godine organizirali njezini kolege i prijatelji. Ovaj događaj bio je ispunjen emocijama, osmijesima i osjećajem nostalgije, utjelovljujući iskreno poštovanje prema ženi koja je duboko obogatila živote svih koji su je imali sreću poznavati. Smrt Rade Đuričin znači više od gubitka jedne glumice; predstavlja završetak važnog poglavlja u analima domaće umjetnosti.
- Njezina vještina, suosjećanje i otpornost i dalje će služiti kao svjetlo vodilja generacijama koje dolaze. Svojim vršnjacima Rada je nadmašila ulogu glumice; ona je utjelovila bit svoje ere, služeći kao most između različitih svjetova i generacija. Dosljedno autentična, zračila je uzvišenom kvalitetom dok je ostala pristupačna i njegovana. Dok Rada Đuričin možda više neće biti fizički među nama, njena duhovna bit će preživjeti u svakom uzdahu u kazališnoj dvorani, u svakom pokretu na sceni i u svakom sjećanju koje izaziva i osmijeh i suzu. Ovo, možda, predstavlja najneobičniji oblik besmrtnosti.
