By Na dan svog vjenčanja, Ileana nije mogla ni slutiti da će tog dana doživjeti trenutak koji će zauvijek ostati urezan u srcima svih prisutnih – ne samo zbog ljubavi koju je slavila, već i zbog ljubavi koju je morala pustiti.
Njen pas Rex, vjerni pratilac kroz djetinjstvo, mladost i sve životne uspone i padove, osjetio je da je došao trenutak da je preda nekome drugom – njenom budućem mužu, Constantinu.
Pred sam početak ceremonije, Rex je iznenada oslabio i pao. Okružili su ga Ileana, otac Mihai i Constantin, osjetivši težinu trenutka. No Rex je još jednom pokazao koliko je poseban – podigao se, dotakao Constantina njuškom, kao da mu simbolično predaje brigu o Ileaninom srcu, i zatim se mirno privio uz nju. U tišini, spokojno je zaspao.
Dok su suze tiho padale, nešto nevjerojatno se dogodilo – bijela golubica, iz obližnjeg drveta, sletjela je na Ileanino rame. U njenom pogledu bilo je nešto poznato, smirujuće. Za mnoge, to je bio trenutak simbolike – poruka da ljubav ne prestaje odlaskom, već se pretvara u snagu koja nas nastavlja pratiti.
Ceremonija se nastavila u duhu zahvalnosti i duboke povezanosti. Svećenik je prilagodio svoje riječi, a zavjeti koje su Ileana i Constantin razmijenili odzvanjali su dublje nego što bi iko mogao očekivati.
To više nije bilo samo vjenčanje – bio je to susret prošlosti, sadašnjosti i vječnosti.
