By Čim se beba rodi, gotovo uvijek počnu rasprave o tome na koga liči. Ipak, dok se porodica i prijatelji brzo usaglase čije su bebine oči ili nos, prava genetska priča često se otkriva tek kasnije.
Mnoge osobine koje djeca nasljeđuju od očeva postaju vidljive tek godinama poslije, kada djetinjstvo ustupi mjesto odrastanju.
Iza ovog fenomena stoji nauka. Prema genetičkim objašnjenjima objavljenim u časopisu Nature Education, naslijeđene osobine slijede jasna biološka pravila, ali vrijeme njihovog ispoljavanja može znatno varirati, prenosi Index.hr.
Neki geni ostaju „uspavani“ tokom ranog djetinjstva i aktiviraju se tek kasnije, pod utjecajem rasta, hormona i tjelesnog razvoja. Upravo zbog toga dijete koje pri rođenju uopće nije ličilo na oca, u adolescenciji može postati njegova prava slika i prilika.
Struktura lica
Dječija lica nisu statična. U početku su meka i zaobljena, prilagođena preživljavanju, a ne sličnosti s roditeljima. Međutim, kako djeca rastu, njihova koštana struktura se izdužuje i formira.
Linija vilice postaje izraženija, brada se produžava, a nos dobija jasniji oblik. Mnoge od ovih strukturnih promjena snažno su povezane s očevom genetikom, zbog čega sličnost između očeva i djece postaje uočljivija tek u kasnijim godinama.
Karakteristike kose
Nasljeđivanje kose nije samo pitanje boje. Mnogo su važniji tekstura, gustoća i „ponašanje“ kose. Neka djeca naslijede kosu koja brzo raste, teško se oblikuje ili ima isti prirodni razdjeljak kao kod njihovog oca.
Linija kose također je često porodična osobina. Ovi obrasci se najčešće ne primjećuju do puberteta ili rane odrasle dobi, kada hormonalne promjene utječu na cikluse rasta kose.
Očev utjecaj na razvoj
Otac svojim hromozomom određuje biološki spol djeteta pri začeću. Iako je to osnovna biološka činjenica, njen puni utjecaj postaje vidljiv tek s vremenom.
Tjelesni razvoj, hormonske reakcije i specifični obrasci rasta povezani sa spolom ne ispoljavaju se odmah po rođenju, već se najčešće postepeno razvijaju tokom adolescencije.
Tjelesna građa i metabolizam
Neka djeca imaju tijelo koje na životne navike reagira gotovo identično kao tijelo njihovog oca. Razvoj mišića, raspodjela masnog tkiva i nivo energije često prate naslijeđene obrasce.
Dijete tako može primijetiti da dobija na težini, gradi mišićnu masu ili se zamara na način koji nevjerovatno podsjeća na oca, čak i ako imaju različite stilove života. Genetika ne određuje konačan ishod, ali oblikuje način na koji tijelo reagira na svakodnevne izbore.
Skrivene zdravstvene sklonosti
Nisu sve naslijeđene osobine vidljive na prvi pogled. Neke ostaju skrivene duboko u genima sve do odrasle dobi. Djeca mogu nositi genetske sklonosti s očeve strane koje utječu na zdravlje srca, regulaciju šećera u krvi ili metabolizam.
To ne znači da će se bolest sigurno razviti, ali objašnjava zašto ljekari uvijek pitaju za porodičnu historiju bolesti. Svijest o mogućim rizicima često pravi ključnu razliku.
Emocionalni obrasci i temperament
Iako se ličnost oblikuje kroz životna iskustva, temperament ima duboke genetske korijene. Djeca ponekad nasljeđuju očev emocionalni ritam – način na koji se nose sa stresom, granicu strpljenja ili sposobnost smirivanja.
Ove sklonosti su suptilne i okruženje ih može lako preoblikovati, ali se unutar porodice često prepoznaju kao „nešto poznato“.
Mnoge očeve osobine zavise od vremena sazrijevanja. Nagli rast u pubertetu, hormonske promjene i utjecaji okoline djeluju zajedno s naslijeđenim genima.
Zbog toga sličnost s ocem često jača s godinama, umjesto da blijedi. Može se reći da genetika piše scenario, ali tek razvojni proces odlučuje kada će koja rečenica biti izgovorena.
