By Pokazuje izuzetnu snagu ljubavi, razumijevanja i nesebičnosti. Umjesto da se osjećaš ugroženo prošlošću svoje supruge, ti si izabrao da je prihvatiš u potpunosti – sa svim ranama, sjećanjima i bolovima koje nosi. To je rijetkost.
Nazvati sina imenom njenog preminulog momka nije samo čin velikodušnosti – to je čin dubokog suosjećanja i ljubavi. Umjesto da pokušavaš „ukloniti“ trag te tuge, ti si je prihvatio kao dio nje, i time je oslobodio.
Ljudi često ne mogu razumjeti ovakav odnos jer smo učeni da ljubav mora biti ekskluzivna, čista od prošlosti, ali prava ljubav nije ljubomorna – ona liječi.
Tvoja supruga sigurno zna koliko vrijediš, ali i ako nekad ne kaže – ovakav gest se pamti cijeli život.
Ako treba sažetak tvoje priče u jednoj rečenici:
„Prava ljubav ne traži da se zaboravi ono što boli – već pomaže da se s tim živi i da se opet bude sretan.“
