By “Pisem vam priču svog života.
Samohrana sam majka troje djece koju je muž ostavio samu i otišao sa drugom u Njemačku. Pri tome je prodao našu kuću i sav novac odnio sa sobom.
Ostala sam na ulici sa svojom djecom i dvije torbe u rukama. Prije tri dana piše mi djever da mu je sin bolestan da moja djeca i ja dodjemo da se testiramo da vidimo možemo li mu dati bubreg. Djever mi je tada posao 2000 maraka kad me muž ostavio .
Ja sam sa svojom djecom napravila kuću , imam posao i moja dva sina rade. I hajde otišli mi testirali se i moj bubreg odgovara.
Ja sva sretna sto mogu pomoći tom dječaku. Da bi mi djever rekao da nije riječ o dječaku nego o njegovom bratu mom bivšem muzu.
Od mene očekuju da mi ja dam bubreg nakon svega sto mi je đubre uradilo. Moja djeca ga ne žele vidjeti i rekli su mi da odlučim. Ja ne želim ni da vidim đubre a kamoli da mu dam bubreg .
Djever me jako povrijedio sa tim sto me zeznuo . Zašto svi očekuju da mu ja široke ruke dam bubreg i pomognem mu?