By Nekada davno, jedan mladi bračni par živio je u malom mjestu, skromno, ali sa mnogo ljubavi. Vjenčao ih je lokalni sveštenik koji je dobro poznavao oboje – i mladog muža i mladu nevjestu. Prošlo je godinu dana od vjenčanja kada pop sretne mladu ispred trgovine i odluči da je upita kako ide život u braku.
– “Kćeri, kako si mi? Kako ti je muž? Imate li djece?”
Mlada se nasmiješila, ali u njenim očima primijetila se sjena tuge:
– “Dobro smo, oče. Muž radi, sve je u redu. Trudimo se da dobijemo dijete, ali za sada – ništa. Nekako ne ide…”
Sveštenik je bio čovjek velikog srca. Blago joj je stavio ruku na rame i rekao:
– “Ne brini, dijete. Upravo idem na hodočašće u Vatikan. Pomoliću se za vas oboje i zapaliću svijeću da Bog usliši vašu želju.”
Mlada mu se zahvalila, a pop je otišao svojim putem – ne znajući da je upravo zapalio iskru koja će pokrenuti nešto neočekivano…
Pet godina kasnije, sveštenik se vraća iz kupovine kada ugleda poznato lice – istu onu mladu ženu, samo sada s desetoro djece oko sebe. Dvoje se drže za njenu suknju, troje trči ispred prodavnice, jedno nosi plišanog zeca, a dvoje vrište za sladoledom. Neka od djece očigledno su blizanci, neka trojke, a neka već prerasla u nestašne školarce.
Pop zbunjeno pogleda prizor pa radosno priđe:
– “Kćeri! Pa divno te je vidjeti! Reci mi, imate li djece?”
Ona se kroz umor i osmijeh nasmije:
– “Imam, oče. Desetero! Dvoje trojki, blizance… i još dvoje ‘pojedinačnih’, da tako kažem.”
Sveštenik, sav ganut i s osmijehom:
– “Bože dragi, pa to je čudesno! A gdje ti je muž?”
Mlada žena podiže obrve i sa poluozbiljnim izrazom reče:
– “Otišao je u Vatikan…”
– “Ah, opet hodočašće?” – upita sveštenik.
– “Ne… Otišao da ugasi onu svijeću koju ste upalili!”
😄 Zaključak?
Ponekad se molitve zaista usliše… samo ne zaboravite na doziranje svijeća! 🔥
