By Tijekom jednog od najvažnijih dana na njemačkom Auto Showu, Sakib je briljirao. Uspješno je predstavio deset vrhunskih vozila cijenjenoj japanskoj delegaciji. Sljedećeg jutra, još uvijek pod dojmom, vratio se u svoj ured – gdje ga je dočekalo pravo iznenađenje.
Grupa poduzetnika arapskog podrijetla ušla je u prostoriju i, bez mnogo riječi, darovala mu – ni manje ni više – 15 automobila.
Šef, svjedok tog nesvakidašnjeg prizora, bio je zatečen. Prišao je Sakibu i, s pomiješanim izrazom fascinacije i sumnje, upitao:
“Zaboga, kako si uspio nabaviti ove automobile na tako neobičan način?”
Sakib, naravno, nije izgubio prisebnost.
“Cijenjeni šefe, moja mreža kontakata doseže i najviše slojeve društva. Moj ugled me prethodi. Poznajem važne ličnosti – pa čak i papu!”
Šef se nasmije – poluironično, poluzainteresirano – a Sakib koristi priliku:
“Imam zadivljujuću ponudu. Toliko sam uvjeren u ono što tvrdim da sam spreman uložiti 10.000 eura. Ako otputujete u Vatikan, jamčim da ćete svjedočiti mojoj ekskluzivnoj audijenciji kod Pape.”
Planovi za Vatikan već su bili u tijeku, a šef je dobio sve informacije. Nekoliko dana kasnije, našli su se na Trgu svetog Petra.
Dok šef stoji među okupljenima, Sakib se pojavljuje na balkonu – ruku pod ruku sa svojim ocem – i maše s visine. Gledajući prizor, šef ostaje bez svijesti i pada na tlo.
Sakib odmah juri do njega, polijeva ga vodom, i pokušava ga dozvati. Kad se šef malo oporavio, jedva izgovori:
“Ko… ko je onaj na balkonu pored tebe?”
Sakib, mirno i skromno, odgovara:
“A to? To je papa.”
Zaključak
Ova duhovita anegdota nije samo ilustracija Sakibove domišljatosti, već i simbol nevjerovatnog samopouzdanja – onog koje može otvoriti vrata, pokrenuti poslove… i nasmijati svakog ko voli dobru priču.
