Mnoga vjerovanja i sujeverja duboko su ukorijenjena u našem narodu, a jedno od posebno zanimljivih vezano je za zvonjavu koju ponekad osjetimo u desnom uhu.
Prema narodnim vjerovanjima, kada uho „zazvoni“, neko pokušava da vam nešto poruči ili vas ogovara. Stara sujeverja tvrde da nije svejedno o kojem se uhu radi – ako zvoni desno, moguće je da neko o vama govori s pakošću, dok zvonjava u lijevom uhu navodno znači da vas neko spominje s ljubavlju.
Ako želite da se zaštitite od zlobnika zbog kojeg vam zvoni desno uho, prema vjerovanju bi trebalo da se povučete za uho – tada bi ta osoba mogla „ugristi se za jezik“ i prestati govoriti.
Podignuti palac prema gore od davnina se smatra znakom sreće i simbolom pozitivnog ishoda neke situacije ili događaja. U vrijeme rimskih gladijatora ovaj gest značio je da će borac preživjeti još jedan dan, do naredne borbe.
Danas podignuti palac predstavlja poruku podrške, nade ili pohvale, često bez izgovorene riječi. Kao simbol, palac vuče korijene još iz prahistorije – vjerovalo se da je činjenica da se bebe rađaju stežući palac prvi znak života.
Jedan od najpoznatijih načina za izbjegavanje nesreće jesu prekršteni prsti. Snaga ovog rituala povezuje se s vremenima ranih kršćana, koji su se morali tajno okupljati. Kako nisu smjeli javno isticati simbol krsta, kažiprst i srednji prst prekrštali su kako bi stvorili simboličan podsjetnik na Hristovu muku.
Kada neko kine, gotovo refleksno odgovaramo s „Nazdravlje“ ili, u nekim dijelovima svijeta, s „Bog vas blagoslovio“.
Ovaj običaj ima evropske korijene, jer se nekada vjerovalo da kijanjem duša može napustiti tijelo. Blagoslov je, prema tom vjerovanju, služio kao zaštita od smrti.
U vrijeme velike kuge, napad kijanja smatran je znakom skorog kraja, zbog čega je papa naredio da se ljudi blagoslivljaju te da oni koji kišu moraju pokriti usta krpom ili se okrenuti na stranu. Da li je to bilo zbog zaštite zdravih ili straha da duša ne „pobjegne“, danas je teško sa sigurnošću reći.

