Danas sam bila u prodavnici i dok sam čekala na kasi u redu, ispred mene su stajala 2 starija muškarca, od nekih 50-ak godina.
U tom trenutku jednom od njih zazvoni mobitel, prvo sam se iznenadila kakav star mobitel ima, prahistorija, a kada se javio počeo je da sav sretan govori: “ma bravo ljubavi tatina! Bravo srce tatino najljepše i najpametnije!!! bolju vijest nisam mogao da čujem”.
Nakon što je završio razgovor tom čovjeku do sebe je rekao …
NASTAVAK:
… Nakon što je završio razgovor tom čovjeku do sebe je sav sretan rekao: ‘kćerka mi je dala uslov za drugu godinu fakulteta, položila najteži ispit’.
Cijeli dan razmišljam o toj situaciji, kako ljude male stvari mogu usrećiti iako žive na granici siromaštva.”
“Djevojka mi poslala poruku da li može da pređe da živi kod mene”
“Djevojka mi poslala poruku da li može da pređe da živi kod mene (imala je nekih finansijskih problema a živjela je u iznajmljenom stanu) .
S obzirom da je bilo pred kraj vremena, nisam ni stigo da joj odgovorim jer je bila gužva, nego sam direktno otišo po nju.
A ona mi otvara vrata sva uplakana, mislila je da nisam spreman na taj korak. Samo sam je zagrlio, nije ona ni svjesna koliko je volim.”