11 svakodnevnih rečenica kojima ljudi često prikrivaju nezadovoljstvo i tugu

Provjerite izgovarate li i vi fraze kojima ljudi nerijetko skrivaju da su nesretni i nezadovoljni svojim životom. Prvi korak je da osvijestite kako se zaista osjećate, a tek onda možete napraviti promjene koje će vam pomoći da budete ispunjeniji i sretniji.

Ponekad možemo naslutiti da neko nije dobro i prije nego što nam to prizna. Pitamo ga kako je, a odgovor stigne toliko brzo da zvuči kao unaprijed naučena rečenica. Iza osmijeha i uvjeravanja da je sve u redu nerijetko se kriju umor, razočaranje ili emocije o kojima osoba ne zna kako da govori.

Osjećaj nesreće ne ispoljava se uvijek kroz očiglednu tugu. Ponekad se krije u svakodnevnim rečenicama koje ponavljamo toliko često da prestajemo primjećivati šta u sebi zaista nosimo. Ovo su neke od njih.

1. „Dobro sam, stvarno“
Kada nas neko pita jesmo li sigurni da je sve u redu, a mi odmah ponovimo da jesmo, možda pokušavamo uvjeriti i sebe i druge. Ponekad nam je lakše odagnati tuđu zabrinutost nego priznati da se u nama nešto dešava.

To ne znači da svako ko kaže da je dobro nešto krije, ali ako se iza takvih riječi stalno osjeća grč ili nelagoda, možda vrijedi zastati i iskreno se zapitati kako smo.

2. „Ne mogu se žaliti“
Ova rečenica zvuči bezazleno i često služi da se razgovor brzo završi. Ipak, ponekad iza nje stoji uvjerenje da naši problemi nisu dovoljno veliki da bismo o njima uopšte govorili.

Možda smo se nekada pokušali nekome povjeriti, ali nismo naišli na razumijevanje. Vremenom smo naučili da ćutimo, čak i kada nam je podrška zaista potrebna.

3. „Šta da se radi“
Ponekad je ovo izraz zdravog prihvatanja onoga što ne možemo promijeniti. Ali ako ovu rečenicu koristimo za svaku situaciju koja nas povrijedi ili razočara, možda smo izgubili nadu da stvari mogu biti drugačije.

Prihvatanje nije isto što i odustajanje. Ne možemo sve kontrolisati, ali to ne znači da se trebamo odreći sopstvenih želja i potreba.

4. „Samo sam umorna“
Umor je često najjednostavnije objašnjenje za ono kroz šta prolazimo. Ne podstiče dodatna pitanja, lako ga je prihvatiti i ne moramo objašnjavati šta nas zapravo muči.

Međutim, iza stalne iscrpljenosti ponekad se krije i emocionalni teret. Kada dugo potiskujemo osjećanja i pokušavamo da sve držimo pod kontrolom, možemo se osjećati potpuno iscrpljeno čak i kada dovoljno spavamo.

5. „Svejedno mi je“
Gdje ćemo večerati, šta ćemo raditi ili je li nas nečiji komentar povrijedio – na sve odgovaramo isto: svejedno mi je.

Ponekad je to znak opuštenosti, ali može biti i pokazatelj da smo prestali iznositi svoje želje jer očekujemo da ćemo biti razočarani ili neshvaćeni.

Откријте још
Zakaži Pregled
Čitaj savete
Čitajte magazin
Kada predugo potiskujemo vlastite potrebe, lako zaboravimo da i naš stav zaslužuje prostor.

6. „Drugima je mnogo gore“
Poređenje s ljudima koji prolaze kroz teže životne okolnosti može nam pomoći da budemo zahvalni na onome što imamo. Međutim, problem nastaje kada ga koristimo da bismo sebi zabranili da osjećamo tugu.

Tuđa patnja ne briše našu. Ne moramo prolaziti kroz najveću životnu krizu da bismo imali pravo na podršku i razumijevanje.

7. „Barem imam…“
„Barem imam krov nad glavom.“

„Barem su mi djeca zdrava.“

„Barem nisam sam.“

Zahvalnost može biti važan oslonac, ali ne bi trebalo da postane razlog da zanemarujemo vlastiti bol. Možemo biti zahvalni na onome što imamo i istovremeno biti tužni, usamljeni ili nezadovoljni nekim segmentom svog života.

Jedno osjećanje ne isključuje drugo.

8. „U posljednje vrijeme sam baš zauzeta“
Obaveze, posao i svakodnevna trka ponekad postaju zgodan način da izbjegnemo razgovore i susrete za koje nemamo emocionalne snage.

Iza stalne zauzetosti mogu se kriti povlačenje, tuga ili potreba da se udaljimo od drugih. Kada nam je teško objasniti šta se dešava, lakše je reći da nemamo vremena nego priznati da se ne osjećamo dobro.

9. „Izvini, ne znam odakle mi sad ovo“
Ponekad tokom sasvim običnog razgovora iznenada zaplačemo ili nam glas zadrhti. Prva reakcija može biti izvinjenje i pokušaj da se brzo vratimo na prethodnu temu.

Kao da su naša osjećanja neugodnost koju moramo opravdati. Ipak, suze i tuga nisu nešto čega se trebamo stidjeti. Mogu biti znak da trebamo usporiti i obratiti pažnju na ono što dugo nosimo u sebi.

10. „Bilo je i gore“
Kada nas neko pita kako se držimo, umjesto da kažemo kako se zaista osjećamo, upoređujemo sadašnjost sa nekim težim periodom.

Ako nam je nekada bilo mnogo gore, lako zaključimo da sada nemamo razloga da se žalimo. Ali činjenica da smo preživjeli teške trenutke ne znači da sada nemamo pravo na bol, umor ili podršku.

11. „Iskreno, sada mi je baš lijepo“
Ponekad naglašavamo koliko smo sretni, čak i kada nas niko nije pitao. Posebno ako to radimo nakon dužeg ćutanja ili trenutka u kojem smo zamalo pokazali ranjivost.

Naravno, ljudi imaju pravo da budu sretni i da to podijele s drugima. Ipak, kada stalno osjećamo potrebu da dokazujemo da nam je dobro, možda vrijedi zapitati se kome to zapravo pokušavamo dokazati.

Ne moramo uvijek biti dobro. Ne moramo imati ni precizno objašnjenje za svako osjećanje koje nas preplavi.

Ponekad je prvi korak ka unutrašnjem miru upravo iskrenost prema sebi – priznanje da nam je teško, da smo umorni ili da nam je potrebna podrška. A kada primijetimo da se neko nama blizak stalno krije iza ovakvih rečenica, možda je važnije saslušati ga bez osuđivanja nego ga uvjeravati da nema razloga da se tako osjeća.

administrator

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *