By ### U VEZI SAM S UDATOM ŽENOM KOJA IMA TROJE DJECE: Sve je bilo savršeno dok nisam otkrio šta drži pored kreveta!
Ne znam kako da vam ovo ispričam, a da me ne osudite. Već nekoliko mjeseci viđam se s udatom ženom koja ima troje djece. Ona je sve što sam ikada poželio. Lijepa, zgodna, pažljiva i toliko privlačna da svaki put kada je vidim zaboravim na cijeli svijet.
Ali postoji jedna stvar koja mi nikako ne da mira.
Svaki put kada dođem kod nje, dok joj je muž na poslu, a djeca u školi, na noćnom ormariću pored kreveta stoji jedna uramljena fotografija.
Na toj fotografiji su njen muž, ona i njihovo troje djece.
U početku nisam obraćao pažnju. Mislio sam da je sasvim normalno da žena drži porodičnu fotografiju u spavaćoj sobi. Međutim, s vremenom sam primijetio nešto što me počelo ozbiljno uznemiravati.
Nikada nije dozvoljavala da pomjerim tu fotografiju.
Jednom sam je okrenuo prema zidu, a ona je odmah skočila s kreveta i vratila je na mjesto.
„Nemoj to nikada više raditi“, rekla mi je ozbiljnim glasom.
Zbunio sam se.
„Zašto? Zar ti nije neugodno da nas tvoj muž gleda s fotografije dok smo zajedno?“
Pogledala me, nasmiješila se i odgovorila:
„Ti neke stvari jednostavno ne razumiješ.“
Te riječi su mi se danima vrtjele po glavi.
Prošle sedmice ponovo sam došao kod nje. Sve je bilo kao i obično, osim što sam primijetio da je fotografija sada bila okrenuta direktno prema krevetu.
Nisam više mogao šutjeti.
„Reci mi iskreno, zašto ti je toliko važno da ta slika uvijek stoji tu?“
Njen osmijeh je nestao.
Sjela je na ivicu kreveta i nekoliko trenutaka gledala u pod.
A onda je izgovorila nešto što me potpuno zaledilo.
„Zato što moj muž zna za tebe.“
Osjetio sam kako mi srce ubrzano lupa.
„Kako misliš, zna za mene?“
„Zna da dolaziš. Zna koliko dugo se viđamo. Zna čak i kako se zoveš.“
Nisam mogao vjerovati šta čujem.
„Pa zašto onda ništa ne poduzima?“
Pogledala me pravo u oči.
„Zato što je on taj koji je insistirao da fotografija ostane pored kreveta.“
U tom trenutku začuo se zvuk otključavanja ulaznih vrata.
Pogledala je prema hodniku, a zatim prema meni.
„Nemoj paničiti“, šapnula je.
„Rekla si da je na poslu!“, odgovorio sam.
Ona je samo spustila pogled.
„Postoji još nešto što ti nisam rekla.“
Vrata spavaće sobe polako su se otvorila.
Na pragu je stajao njen muž.
Ali umjesto da viče ili napravi scenu, mirno me pogledao i rekao:
„Napokon smo se upoznali. Mislim da je vrijeme da saznaš cijelu istinu.“
Tada sam shvatio da možda nisam bio samo muškarac s kojim je njegova žena varala.
Možda sam od samog početka bio dio nečega o čemu nisam imao pojma.
A ono što mi je njen muž narednih nekoliko minuta ispričao zauvijek je promijenilo moje mišljenje o toj ženi…
