By ### BIO SAM S DJEVOJKOM U KREVETU NJENIH RODITELJA: Nešto je ispalo ispod jastuka, a kada sam vidio šta je, krv mi se sledila u žilama!
U prvi mah nisam mogao vjerovati svojim očima. Ispod jastuka ispala je mala crvena kutijica, a iz nje fotografija na kojoj je bila moja djevojka, zagrljena s nekim muškarcem.
Ali to nije bilo ono što me najviše šokiralo.
Na poleđini fotografije pisalo je:
„Zauvijek tvoja. Jedva čekam dan kada ćemo se vjenčati.“
Pogledao sam datum. Fotografija je bila snimljena prije samo tri mjeseca.
A nas dvoje smo već tada bili zajedno!
„Ko je ovo?“, upitao sam je drhtavim glasom.
Kada je ugledala fotografiju u mojoj ruci, potpuno je problijedjela.
„Odakle ti to?“, upitala je.
„Ispalo je ispod jastuka. Reci mi ko je ovaj čovjek!“
Počela je plakati.
„Molim te, nemoj odmah donositi zaključke. Nije onako kako izgleda.“
Te riječi su me dodatno razljutile.
„Šest mjeseci smo zajedno! Govoriš mi da me voliš, planiramo budućnost, a sada pronalazim tvoju fotografiju s drugim muškarcem i poruku o vjenčanju!“
Sjela je na rub kreveta i pokrila lice rukama.
Nakon nekoliko minuta tišine konačno je progovorila.
„To je Marko. Čovjek za kojeg su moji roditelji željeli da se udam.“
Ostao sam zbunjen.
„Kako misliš, željeli?“
„Naše porodice se poznaju godinama. Marko je sin očevog poslovnog partnera. Ima dobar posao, novac i sve ono što moji roditelji smatraju važnim. Oni su uvjereni da je on savršen muž za mene.“
„A ti? Šta ti misliš?“
Pogledala me kroz suze.
„Ja njega ne volim. Volim tebe.“
Nisam znao šta da kažem.
„Pa zašto si onda napisala ovu poruku?“
Tada mi je priznala nešto što nisam očekivao.
„Prije nego što sam te upoznala, pristala sam na vjeridbu. Mislila sam da ću ga s vremenom zavoljeti. Ali onda si se pojavio ti i sve se promijenilo.“
Osjetio sam kako mi srce ubrzano lupa.
„Hoćeš da kažeš da si još uvijek vjerena za njega?“
Spustila je glavu.
„Jesam.“
U tom trenutku shvatio sam da djevojka koju volim već šest mjeseci vodi dvostruki život.
Ustao sam i počeo se oblačiti.
„Čekaj, molim te!“, povikala je.
„Šta želiš da čekam? Da mi kažeš još neku tajnu?“
Prišla mi je i uhvatila me za ruku.
„Planirala sam sve prekinuti. Samo nisam znala kako da kažem roditeljima.“
„A meni? Zašto meni nisi rekla?“
Nije odgovorila.
Tada sam čuo zvuk automobila ispred kuće.
Pogledala je kroz prozor i odjednom se ukočila.
„Bože, ne…“
„Šta je sada?“
„Moji roditelji su se vratili!“
U panici je počela skupljati stvari po sobi.
„Moraš otići! Ako te otac vidi ovdje, nastat će haos!“
Ali bilo je kasno.
Čuli smo kako se otključavaju ulazna vrata.
Nekoliko trenutaka kasnije njen otac je otvorio vrata spavaće sobe.
Kada nas je ugledao, lice mu je pocrvenjelo od bijesa.
„Šta se ovdje događa?!“
Moja djevojka je počela plakati.
„Tata, molim te, mogu objasniti.“
On me pogledao od glave do pete.
„Ko si ti i šta radiš u mojoj kući?“
Odlučio sam da više neću šutjeti.
„Ja sam njen momak. Zajedno smo šest mjeseci.“
Čovjek je zastao.
A onda se počeo smijati.
Ali to nije bio običan smijeh.
„Njen momak? Mladiću, znaš li ti da se moja kćerka udaje za dva mjeseca?“
Osjetio sam kao da me neko udario u stomak.
Okrenuo sam se prema njoj.
„Za dva mjeseca?“
Ona je samo plakala.
Njen otac je nastavio:
„Sala je rezervisana, pozivnice su poslane, a porodice su sve dogovorile.“
Pogledao sam djevojku koju sam volio i jedva izgovorio:
„Reci mi da ovo nije istina.“
Ali ona nije rekla ništa.
Tada sam shvatio da je sve mnogo ozbiljnije nego što sam mislio.
Krenuo sam prema izlazu, ali me njen otac zaustavio.
„Sačekaj, momče. Prije nego što odeš, želim nešto da ti kažem.“
Okrenuo sam se.
„Moja kćerka možda nije imala hrabrosti da ti kaže istinu, ali ja hoću. Ona se ne udaje za Marka zato što ga voli.“
„Pa zašto onda?“, upitao sam.
Čovjek je duboko uzdahnuo.
„Zato što naša porodica duguje njegovom ocu više novca nego što možemo vratiti.“
U sobi je nastala potpuna tišina.
Moja djevojka je počela još jače plakati.
„Tata, obećao si da mu to nikada nećeš reći!“
Njen otac je sjeo na stolicu i uhvatio se za glavu.
„Prije dvije godine izgubio sam skoro sve. Markov otac spasio je našu firmu. Ali zauzvrat je želio da se naše porodice povežu.“
Nisam mogao vjerovati šta slušam.
„Hoćete da kažete da ste pristali udati vlastitu kćerku zbog duga?“
Nije odgovorio.
Pogledao sam je.
„Zašto si pristala na to?“
„Zato što nisam željela da moji roditelji ostanu bez svega“, prošaputala je.
Prišao sam joj i rekao:
„Nijedan dug nije vrijedan toga da se udaš za čovjeka kojeg ne voliš. To mora biti tvoja odluka.“
Te večeri otišao sam kući potpuno slomljen.
Nisam znao jesam li više ljut zbog laži ili tužan zbog situacije u kojoj se našla.
Sljedećeg jutra zazvonio mi je telefon.
Bio je nepoznat broj.
Javio sam se, a s druge strane začuo se muški glas.
„Ti si onaj momak koji se viđa s mojom vjerenicom?“
Odmah sam znao ko je.
Marko.
„Moramo razgovarati“, rekao je.
„O čemu?“
Nastala je kratka tišina.
A onda je izgovorio rečenicu koja me potpuno iznenadila:
„Misliš da samo tebi laže? Dođi da ti pokažem nešto što ni njeni roditelji ne znaju.“
Spustio sam telefon i dugo gledao u ekran.
Mislio sam da sam prethodne večeri saznao najgoru moguću istinu.
Ali očigledno je postojala još jedna tajna.
I upravo ta tajna mogla je zauvijek promijeniti živote svih nas…
Šta biste vi uradili na mom mjestu? Biste li otišli na razgovor s njenim vjerenikom ili biste odmah prekinuli vezu nakon svega što ste saznali?
