By ### BIO SAM S DJEVOJKOM U KREVETU NJENIH RODITELJA: Ono što je ispalo ispod jastuka otkrilo je tajnu koja je mogla uništiti cijelu porodicu!
U trenutku kada je nešto ispalo ispod jastuka, oboje smo zastali. Na podu je ležala mala bijela koverta, a iz nje je virila fotografija.
Sagnuo sam se da je podignem, ne sluteći da će mi se za nekoliko sekundi život potpuno promijeniti.
Na fotografiji je bila moja djevojka, zagrljena s nepoznatim muškarcem. Oboje su bili nasmijani, a na njenoj ruci jasno se vidio zaručnički prsten.
Pogledao sam datum.
Fotografija je nastala prije samo dva mjeseca!
A mi smo već šest mjeseci bili zajedno.
„Ko je ovaj čovjek?“, upitao sam je.
Kada je vidjela šta držim u ruci, lice joj je potpuno problijedjelo.
„Odakle ti to?“, prošaputala je.
„Ispalo je ispod jastuka. Reci mi ko je on!“
Počela je drhtati.
„Molim te, saslušaj me. Nije sve onako kako izgleda.“
Te riječi su me još više uznemirile.
„Kako nije? Na fotografiji nosiš zaručnički prsten! Jesi li ti zaručena?“
Spustila je glavu.
Nakon nekoliko trenutaka tišine izgovorila je:
„Jesam. Ali postoji nešto mnogo gore što ti nisam rekla.“
Osjetio sam kako mi srce ubrzano lupa.
„Šta može biti gore od toga da me šest mjeseci lažeš?“
Sjela je na rub kreveta i počela plakati.
„Taj čovjek se zove Nikola. Naši roditelji su dogovorili našu vjeridbu prije nego što sam te upoznala.“
Nisam mogao vjerovati šta čujem.
„Hoćeš da kažeš da su ti roditelji izabrali muža?“
„Nije baš tako. Pristala sam jer sam mislila da je to najbolje za mene. Ali onda sam upoznala tebe.“
Pogledala me pravo u oči.
„Tebe sam stvarno zavoljela.“
Nisam znao trebam li biti ljut ili tužan.
„Pa zašto nisi raskinula vjeridbu?“
Tada mi je rekla nešto što me dodatno šokiralo.
„Zato što je vjenčanje zakazano za sljedeći mjesec.“
Ustao sam kao oparen.
„SLJEDEĆI MJESEC?!“
Počela je plakati još jače.
„Molim te, nemoj vikati. Nisam znala kako da ti kažem.“
Obukao sam se i krenuo prema vratima.
Ali upravo tada začuo se zvuk automobila ispred kuće.
Moja djevojka je pogledala kroz prozor i prestravljeno povikala:
„Bože, roditelji su se vratili!“
Nastala je panika.
„Moraš otići!“, govorila je.
„Kuda da odem?“
„Kroz zadnja vrata! Molim te!“
Ali bilo je kasno.
Čuli smo korake na stepenicama.
Vrata spavaće sobe naglo su se otvorila.
Na pragu je stajao njen otac.
Pogledao je mene, zatim svoju kćerku, pa razbacane stvari po sobi.
„ŠTA SE OVDJE DOGAĐA?!“, povikao je.
Moja djevojka je počela plakati.
„Tata, molim te, mogu objasniti.“
On je prišao meni.
„Ko si ti, mladiću?“
Odlučio sam da više nemam šta skrivati.
„Ja sam njen momak. Zajedno smo šest mjeseci.“
Čovjek je nekoliko trenutaka stajao nepomično.
A onda je izgovorio:
„Nemoguće. Moja kćerka se udaje za četiri sedmice.“
„Znam“, odgovorio sam. „Upravo sam saznao.“
Pogledao je svoju kćerku, a zatim sjeo na krevet.
Njegova supruga je ušla u sobu i pitala šta se dogodilo.
Kada je čula istinu, počela je plakati.
Ali ono što je njen otac sljedeće rekao potpuno me iznenadilo.
„Sine, postoji razlog zbog kojeg smo toliko insistirali na tom vjenčanju.“
Pogledao sam ga zbunjeno.
„Kakav razlog?“
Duboko je uzdahnuo.
„Prije dvije godine moja firma je propala. Nikola i njegova porodica pomogli su nam da ne izgubimo kuću. Od tada naše porodice imaju dogovor.“
Nisam mogao vjerovati.
„Znači, vaša kćerka treba da se uda zbog novca?“
Čovjek je spustio pogled.
„Napravio sam mnogo grešaka.“
Tada je moja djevojka ustala i prvi put odlučno progovorila.
„Tata, ja ne želim taj brak. Nikada ga nisam željela. Samo nisam imala hrabrosti da vam se suprotstavim.“
Njena majka je počela jecati.
„Zašto nam to nisi rekla ranije?“
„Zato što ste mi stalno govorili koliko Nikola znači našoj porodici!“
U sobi je nastala potpuna tišina.
Mislio sam da sam konačno saznao sve.
Ali tada je njenom ocu zazvonio telefon.
Pogledao je ekran i problijedio.
„Nikola zove“, rekao je.
Javio se i uključio zvučnik.
S druge strane začuo se muški glas.
„Dobar dan. Samo da vam kažem da sam upravo saznao nešto veoma zanimljivo o vašoj kćerki.“
Niko nije progovarao.
„Znam da ima drugog momka“, nastavio je Nikola.
Pogledao sam svoju djevojku. Bila je blijeda kao zid.
Njen otac je drhtavim glasom upitao:
„Kako si saznao?“
Nikola se nasmijao.
„Zato što sam ja ostavio onu fotografiju ispod jastuka. Znao sam da će je neko pronaći.“
Krv mi se sledila u žilama.
„Kako misliš, ostavio si fotografiju?“, upitao je njen otac.
„Bio sam u vašoj kući jučer. Znao sam da vaša kćerka nešto krije. Htio sam vidjeti koliko će dugo trajati njena laž.“
Tada je nastavio:
„Ali imam još nešto da vam kažem. Vjenčanja neće biti.“
Moja djevojka je podigla glavu.
„Šta?“
„Ne želim se oženiti ženom koja voli drugog čovjeka. A što se tiče novca koji sam posudio vašoj porodici, o tome ćemo razgovarati posebno.“
Prekinuo je vezu.
Svi smo ostali u šoku.
Njen otac je sjedio nepomično, a majka ga je držala za ruku.
Moja djevojka je prišla meni.
„Molim te, reci nešto.“
Pogledao sam je i rekao:
„Volim te, ali ne znam mogu li ti više vjerovati.“
Zaplakala je.
„Znam da sam pogriješila. Samo te molim da mi daš priliku da ti pokažem da više neću skrivati istinu.“
Nisam joj odmah odgovorio.
Otišao sam kući i cijelu noć razmišljao.
Sljedećeg jutra stigla mi je poruka s nepoznatog broja.
„Ovdje Nikola. Mislim da nas dvojica trebamo razgovarati. Postoji još jedna stvar koju ti ona nije rekla.“
Uz poruku je bila priložena fotografija.
Kada sam je otvorio, osjetio sam kako mi se ruke tresu.
Na njoj je bila moja djevojka ispred bolnice, a u naručju je držala malu bebu.
Ispod fotografije pisalo je:
„Prije nego što odlučiš ostati s njom, pitaj je čije je ovo dijete.“
Tada sam shvatio da priča koju sam smatrao završenom zapravo tek počinje…
A sada vas pitam: Biste li nakon toliko skrivenih istina dali drugu priliku osobi koju volite ili biste zauvijek otišli?
